Dva plastična suvenira iz prošlog stoljeća upozorenje za budućnost

Dvije plastične čaše stare desetljećima, s natpisom nekadašnje Jadrolinije iz vremena Jugoslavije, nedavno su u svojoj mreži pronašli ribari Ribarske zadruge Adria iz Tribunja. Predmeti koji su nekome služili tek nekoliko minuta preživjeli su desetljeća na dnu mora i završili među ulovom.

Fotografija koju su nedavno objavili tribunjski ribari nije samo zanimljiv podsjetnik na prošlost. Ona pokazuje koliko dugo plastika ostaje u morskom okolišu i zašto je upravo plastika za jednokratnu uporabu postala jedan od najvećih ekoloških izazova današnjice. Prema podacima Europske unije, plastika za jednokratnu uporabu čini gotovo polovicu otpada pronađenog na morskim obalama, dok deset najčešće pronađenih predmeta čini čak četrdeset tri posto ukupnog morskog otpada. Među njima su boce, čepovi, filtri cigareta, plastične vrećice, slamke, pribor za jelo i – plastične čaše.

Procjenjuje se da se u svjetskim morima već nalazi više od 150 milijuna tona plastike, a svake godine u njih dospije još između 4,8 i 12,7 milijuna tona. Posebno je zabrinjavajuće stanje na Mediteranu, u koji se svakodnevno odbaci oko 730 tona otpada.

Posljedice nisu samo estetske. Morske životinje često gutaju sitne komadiće plastike ili se zapletu u odbačene mreže i drugi ribolovni alat. Pod utjecajem sunca, valova i soli plastika se s vremenom raspada na sve sitnije čestice, stvarajući mikroplastiku koju morski organizmi lako zamijene za hranu. Tako mikroplastika ulazi u prehrambeni lanac – od planktona i školjkaša do ribe koja završava na našim stolovima. Problem nije samo ekološki. Otpad na morskom dnu i obalama smanjuje kvalitetu turističkih destinacija, povećava troškove čišćenja te stvara dodatne probleme ribarima koji iz mreža, umjesto ribe, vade smeće. Zbog toga Europska unija posljednjih godina pokušava ograničiti količinu plastike koja završava u okolišu.

Uvedene su zabrane ili ograničenja na proizvode za jednokratnu uporabu za koje postoje dostupne alternative, poput plastičnih slamki, štapića za uši, pribora za jelo i tanjura. Istodobno su uvedene obveze označavanja proizvoda poput plastičnih čaša, vlažnih maramica i duhanskih filtara kako bi se potrošače upozorilo na pravilno odlaganje otpada. Cilj je smanjiti količinu plastike koja završava u prirodi te povećati prikupljanje i recikliranje plastičnih boca i druge ambalaže. Poseban naglasak stavljen je i na ribarstvo. Izgubljene mreže i drugi ribolovni alati čine oko 27 posto morskog otpada pa se od proizvođača i ribarske industrije sve više traži praćenje, prikupljanje i odgovorno zbrinjavanje opreme.

Fotografija koju su objavili ribari Ribarske zadruge Adria iz Tribunja vrijedi više od mnogih statistika. Ribari su među rijetkima koji svakodnevno imaju izravan uvid u ono što se godinama taloži na morskom dnu. Zato je znakovito da upozorenje o ovom gorućem problemu nije stiglo iz laboratorija ni s međunarodne konferencije, nego iz ribarske mreže. Dvije stare plastične čaše izvučene iz mora upozorenje su i podsjetnik da more ne zaboravlja. Dok su se mijenjale države, generacije i tehnologije, one su ostale na dnu Jadrana. More ih nije uklonilo. Samo ih je nakon desetljeća vratilo u ribarsku mrežu.