U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, u utorak, 8. rujna, u Ogranku Lapad održana je prva od ukupno pet stručnih radionica u sklopu novog ciklusa

Ciklus vodi Marko Grgurević, socijalni radnik i geštalt-psihoterapeut s višegodišnjim iskustvom u radu s djecom, adolescentima i obiteljima u državnom i civilnom sektoru. Kroz pet susreta u trajanju od 90 minuta, koji se održavaju jednom tjedno, polaznici će proći kroz teme odgoja, mentalnog zdravlja, utjecaja digitalnih tehnologija, razvoja ovisnosti te prevencije nasilja u međuljudskim odnosima.

Uvodna radionica bila je posvećena temeljnim pojmovima odrastanja i sazrijevanja. Voditelj je naglasio kako odrastanje nije samo biološki proces te kako punoljetnost ne znači automatski i emocionalnu zrelost.

„Odrastanje nije samo biološki proces. Dijete se istodobno razvija tjelesno, psihološki i društveno, a emocionalno sazrijevanje traje puno dulje nego što često mislimo. Emocionalno sazrijevanje je proces u kojem učite prepoznavati emocije kod sebe i kod drugih, a to vam traje do 26., 27. godine života. Ako taj proces ne završi kako treba, imate puno problema u odnosima, prijateljstvima i vezama“, istaknuo je Grgurević.

Poseban naglasak stavljen je na faze kognitivnog razvoja prema teoriji Jeana Piageta — od najranije senzomotoričke dobi do faze formalnih operacija u adolescenciji. Govoreći o dječjem ponašanju koje roditeljima često stvara neugodnosti, Grgurević je objasnio kako se iza reakcija djeteta ne krije nužno namjera, nego razvojna faza.

„Ponašanja koja odraslima ponekad izgledaju kao neposluh, tvrdoglavost ili 'zločestoća' najčešće su samo prirodan dio dječjeg istraživanja svijeta. Predškolska djeca, primjerice, nemaju razvijenu sposobnost sagledavanja situacije iz perspektive druge osobe, pa je na odraslima da reagiraju smireno“, pojasnio je predavač.

Govoreći o razvojnim teškoćama, Grgurević je posebno naglasio važnost ranog prepoznavanja problema i pravodobne stručne intervencije.

„Prve godine života iznimno su važne. Što ranije prepoznamo određenu teškoću i uključimo odgovarajuću stručnu podršku, veća je mogućnost da ćemo djetetu pomoći da razvije svoje potencijale i smanjimo posljedice teškoća. Ako prepoznate razvojne poteškoće u prve tri godine i krenete s terapijskim radom možete uvelike pomoći da se one ublaže ili prebrode“, kazao je.

Jedna od ključnih poruka radionice bila je da ne postoji univerzalan odgojni model koji jednako odgovara svakom djetetu.

„Ne postoji jedan univerzalni recept za odgoj. Pravila i vrijednosti trebaju biti jasni, ali način na koji ćemo ih prenijeti djetetu treba prilagoditi njegovim potrebama, temperamentu i razvojnoj dobi. Ista obitelj može imati djecu potpuno različitog temperamenta i potreba, pa pristup moramo prilagoditi svakom djetetu pojedinačno“, naglasio je Grgurević.

Predavač se posebno osvrnuo na način postavljanja granica i važnost osjećaja sigurnosti u odgoju. Umjesto potiskivanja emocija i poruka poput „nemoj plakati“, naglašena je važnost prisutnosti, razumijevanja i prihvaćanja djetetovih osjećaja.

„Roditeljska uloga nije samo u postavljanju zabrana, već u stvaranju osjećaja sigurnosti i predvidljivosti. Granice trebaju biti jasne, dosljedne i mirno postavljene. Kada dijete plače, ne moramo odmah rješavati problem. Ponekad je dovoljno biti blizu, pokazati da smo tu i reći: 'Vidim da ti je teško.' Dijete na taj način dobiva osjećaj sigurnosti i postupno nauči prepoznavati i regulirati vlastite emocije“, poručio je Grgurević.

Jedna od tema koja je izazvala najveći interes sudionika bila je komunikacija s djecom i mladima, posebno pitanje kako razgovarati s djetetom nakon škole. Grgurević je objasnio zašto pitanje „Što je bilo u školi?“ gotovo uvijek daje odgovor „Ništa“ i ponudio konkretne alternative.

„Najgore pitanje koje možete postaviti djetetu kada dođe iz škole je 'Što je bilo u školi?'. To je preopćenito, zatvoreno pitanje na koje dijete najčešće automatski odgovori s 'Ništa' ili 'Bilo je OK'. Umjesto toga, pokušajte s pitanjima koja pokazuju iskren interes i ostavljaju prostor za razgovor“, pojasnio je predavač.

 „Kada dijete dođe kući, prvo ga pitajte 'Kako si?' i pričekajte odgovor. Gledajte ga u oči, pokažite da vam je stalo. Tek onda, ako vidite da je dijete opušteno, možete postaviti neko od specifičnijih pitanja. Najvažnije je izgraditi odnos u kojem dijete zna da nam se može obratiti i kada se dogodi nešto neugodno. Ako dijete zna da ga nećemo odmah osuditi, veća je vjerojatnost da će nam reći što mu se događa. A kada znamo što se događa, možemo i pomoći“, naglasio je Grgurević.

U dijelu radionice posvećenom adolescenciji naglašena je potreba za promjenom roditeljskog pristupa. Kako se mladi postupno odvajaju od roditelja i grade vlastiti identitet, roditeljska uloga ne nestaje, nego se mijenja.

„U adolescenciji je najvažnije sačuvati kontakt. Ako se roditelj postavi samo kao autoritet, direktor ili general koji izdaje naredbe, dijete će se vrlo lako zatvoriti. Važno je pokazati da i mi imamo emocije, da možemo pogriješiti i da smo spremni razgovarati“, rekao je Grgurević.

Sudionicima je približena i tema mentalnog zdravlja adolescenata, uključujući anksioznost, depresivnost, rizična ponašanja i razvoj ovisnosti. Posebno je istaknuto kako rizična ponašanja ponekad mogu biti pokušaj mladih da se nose s neugodnim emocijama ili problemima koje ne znaju drugačije izraziti.

„Kada se pojavi problematično ponašanje, nije dovoljno pitati samo 'Kako ćemo to zaustaviti?'. Moramo pitati i 'Što se događa ispod toga?' Ponekad ponašanje koje vidimo predstavlja način na koji se dijete pokušava nositi s nečim što mu je preteško“, pojasnio je Grgurević.

Sudionici su aktivno sudjelovali u raspravi i podijelili vlastita iskustva vezana uz odgoj djece, postavljanje granica, odnose s adolescentima te korištenje mobitela i društvenih mreža. Poseban interes izazvala je tema digitalnih tehnologija, kojoj je posvećena druga radionica na rasporedu u utorak, 15. rujna 2026. u 19 sati u Ogranku Lapad (Atlant centar).

Svi zainteresirani građani za sudjelovanje u nastavku ciklusa mogu se prijaviti putem e-pošte: lapad@dkd.hr.

U nastavku ciklusa polaznici će proći kroz preostale četiri tematske cjeline:

• Ekranizam i utjecaj digitalnih tehnologija — utjecaj prekomjerne upotrebe mobitela i računala na razvoj govora, pažnju i spavanje kod djece i mladih;
• Mentalno zdravlje i psihički poremećaji — prepoznavanje rano razvijenih teškoća u procesu odrastanja i oblici podrške;
• Razvoj ovisničkog ponašanja — prevencija ovisnosti o supstancama, ali i sve učestalijim modernim ovisnostima poput online klađenja;
• Međuljudski odnosi i prevencija nasilja — učenje učinkovite komunikacije, rješavanje konflikata te mjere intervencije za zdravo odrastanje.

Tijekom radionice sudionicima su predstavljene i lokalne ustanove kojima se roditelji i mladi mogu obratiti u slučaju primijećenih teškoća u razvoju i mentalnom zdravlju.

Gdje potražiti pomoć

Obiteljski centar – Područna služba Dubrovačko-neretvanska
Adresa: Ulica Svetoga Križa 3, Dubrovnik
Tel: 020 447 558 | Mob: 099 162 8796
E-mail: oc-dubrovnik@obiteljski.hr
Radno vrijeme:

Od 1. listopada do 31. svibnja:

Ponedjeljak, utorak, srijeda i petak: 7:30 – 15:30

Četvrtak: 11:00 – 19:00 sati

Od 1. lipnja do 30. rujna:

 Ponedjeljak, utorak, srijeda i petak: 7:00 – 15:00 sati

 Četvrtak: 11.00 – 19.00 sati

Poliklinika za zaštitu mentalnog zdravlja djece (Opća bolnica Dubrovnik)
Telefon za narudžbe: +385 (0)20 431 582
Radno vrijeme s pacijentima: 8:00 – 20:00 sati