Novi dubrovački zahod otvoren za sve, osim za one u kolicima? Na vratima je znak pristupačnosti za osobe s invaliditetom, a pred vratima su skalini!

Novi javni sanitarni čvor na križanju ulica Između Polača i Marojice Kaboge javnosti je predstavljen kao novi, suvremeni javni prostor koji građanima i turistima osigurava viši standard javnih usluga u povijesnoj jezgri. Na papiru je sve kako treba: zahod ima posebnu kabinu za osobe s invaliditetom i oznaku koja im pokazuje da je prostor namijenjen njima. U stvarnosti se, međutim, već prvog dana otvorilo pitanje može li osoba u invalidskim kolicima do tog prostora uopće doći. A odgovor na to pitanje pokazao se puno složenijim nego što bi se iz same oznake na vratima moglo zaključiti.

Kabina postoji. Oznaka postoji. Rampa postoji – ali do rampe treba najprije doći preko skalina.

Na apsurd je prvog dana rada upozorio Dubrovčanin Mato Brnjić, koji je fotografiju i komentar na društvenim mrežama objavio nakon što je obišao novi WC. „Ja u familiji imam stopostotno nepokretnu osobu u invalidskim kolicima. Kako ona može ući u ovaj zahod, koji ima kabinu za invalide, kroz ova uska vrata i preko dva skalina?“, napisao je Brnjić na Facebooku, među ostalim i na službenom profilu Grada Dubrovnika. Dodao je kako mu nije poznato postoji li u prostoru nekakva priručna rampa, ali da prilikom njegova dolaska nije bilo zaposlenika koji bi mu mogao odgovoriti kako bi osoba u invalidskim kolicima trebala ući u WC.

Kome zvono zvoni?

Kako je upravljanje ovim zahodom povjereno tvrtki "Čistoća", nazvali smo direktoricu Mihaelu Mikulandru te zatražili objašnjenje. "Za novi zahod u Gradu napravljena je rampa preko koje osobe u kolicima mogu ući u zahod. Rampa nije stalno postavljena, nego je potrebno putem posebnog zvonca, koje se nalazi u predulazu, pozvoniti dežurnoj djelatnici. Zvonce je spojeno s mobitelom djelatnice koja potom dolazi i postavlja rampu", objasnila je Mikulandra.

Ovako zamišljeno korištenje zahoda podrazumijeva da osoba u kolicima ima nekoga u pratnji, no ostaje pitanje što ako nema nikoga?

I tu nastaje novi paradoks – ako su upravo ti skalini prepreka zbog koje osoba u kolicima ne može ući u zahod, kako će sama doći do zvonca koje se nalazi iza njih? Rješenje je, dakle, zamišljeno tako da korisnik kojemu je rampa potrebna najprije mora doći do mjesta s kojega treba zatražiti njezino postavljanje. Ali ni to nije sve, nego se i tu pojavljuje još jedan problem.

Prema informacijama s terena, rampa za invalidska kolica koju su postavili izvođači iz Libertas inženjeringa ne odgovara potrebama korisnika. Navodno je previše strma i neupotrebljiva za kolica, zbog čega su se izvođači, prema istim informacijama, obvezali u što skorijem roku izraditi novu, bolje prilagođenu rampu.

FOTOGRAFIJA MATA BRNJIĆA OBJAVLJENA JE I NA FACEBOOK STRANCI GRADA DUBROVNIKA 

Kabina za osobe s invaliditetom nije naknadna ideja

Projekt se priprema od jeseni 2021. godine, a Grad je tijekom realizacije više puta javnost izvještavao o njegovu napretku. U siječnju 2022., predstavljajući idejno rješenje novog javnog WC-a, iz Grada su naveli da će prostor imati muški i ženski sanitarni čvor, kabinu za osobe s invaliditetom, prostoriju za njegu djece i prostor za djelatnike. Projekt je izradio arhitektonski ured Proto-arch.

U ožujku ove godine Grad je objavio da je u tijeku druga faza projekta te da radove izvodi Libertas inženjering. Tada je navedena vrijednost projekta od nešto više od sedamsto tisuća eura. U istoj je objavi navedeno i kako je u trećoj fazi planirana realizacija kabine za osobe s invaliditetom. Ta je informacija posebno zanimljiva jer je kabina za osobe s invaliditetom već bila navedena u idejnom rješenju predstavljenom još 2022. godine.

Što kaže propis?

Tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, objavljen u Narodnim novinama 12/2023, ne odnosi se samo na novogradnju. Članak 6. propisuje da građevine javne i poslovne namjene prilikom rekonstrukcije moraju ispuniti uvjete pristupačnosti propisane tim propisom. Propis istodobno predviđa da se kod rekonstrukcija postojećih građevina zahtjevi pristupačnosti primjenjuju na dio građevine koji se rekonstruira, odnosno u okviru zahvata rekonstrukcije, u skladu s tehničkim mogućnostima. 

Za građevine u zaštićenim područjima postoje mogućnosti određenih odstupanja, ali ni činjenica da se objekt nalazi u povijesnoj jezgri sama po sebi ne znači da pristupačnost prestaje biti obveza. Zato je ovdje ključno pitanje jednostavno: je li ovako zamišljen pristup za osobe smanjene pokretljivosti bio predviđen projektom i odobren kao prihvatljivo rješenje pristupačnosti ili je riječ o izvedenom propustu?

„Nije pitanje luksuza nego civilizacijskog minimuma“

Patricija Švaljek iz Društva multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije već desetljećima se bavi ovom problematikom i već je, kaže, pomalo umorna od borbe s vjetrenjačama. „Mislim kako je važno da javni prostori budu dostupni svima. Nije to više pitanje kritike, nego standarda. Prilagoditi WC osobama s invaliditetom nije pitanje luksuza, nego civilizacijskog minimuma“, poručila je Švaljek.

Ovo nije jedina lokacija u javnoj nadležnosti na kojoj osobe koje se ne mogu kretati bez invalidskih kolica nemaju osiguran pristup. Nedostupni su im, među ostalim, gradska i županijska uprava, kino, kazalište i Centar za socijalni rad, a problem pristupa postoji i u većini crkava.

Novi javni WC trebao je biti rješenje jednog vrlo konkretnog problema u povijesnoj jezgri. Grad je objavio da je projekt pokrenut upravo zbog potrebe za dodatnim javnim sanitarnim sadržajima, nakon što je na zboru građana Gradskog kotara Grad istaknuto da postojeći WC u Portu nije dovoljan za potrebe građana i brojnih posjetitelja. Objektom upravlja Čistoća Dubrovnik i otvoren je 24 sata dnevno.  No nakon svega ostaje pitanje koje se nameće samo po sebi: kako pozvoniti na zvonce ako do zvonca ne možeš doći?