Kada je Hrvatska početkom 2021. godine među prvima u Europi uvela zakonski okvir za privremeni boravak radnika na daljinu, činilo se da je osigurala dugoročnu prednost na brzo rastućem globalnom tržištu
Kombinacija mediteranskog načina života, sigurnosti i poreznih olakšica privukla je tisuće profesionalaca iz tehnološkog i kreativnog sektora. Međutim, dok međunarodne ljestvice poput platforme Nomads.com i dalje svrstavaju Hrvatsku u sam svjetski vrh, podaci s terena i izmjene zakona sugeriraju da se dinamika značajno mijenja.
Aktualni podaci i analize stručnjaka otvaraju ključno pitanje: zadržava li Hrvatska status "nomadske meke" ili polako gubi korak u utrci s konkurentima koji ne spavaju?
Kako bi odgovorila na sve jaču konkurenciju zemalja poput Španjolske, Portugala i Grčke, država je uvela važne zakonodavne promjene. Ključna novost je produženje maksimalnog trajanja inicijalne dozvole za privremeni boravak digitalnih nomada. Umjesto dosadašnjih 12 mjeseci, radnici na daljinu iz trećih zemalja sada mogu zatražiti boravak na rok do 18 mjeseci, uz mogućnost da se kroz dodatna produženja u zemlji zadrže i do tri godine.
Međutim, produljenje boravka došlo je u paketu s oštrijim financijskim kriterijima. Zbog snažnog rasta prosječnih plaća u Hrvatskoj, automatski se podigao i zakonski prag za nomadsku vizu. Financijski cenzus iznosi 3.622,50 eura neto mjesečnih prihoda (odnosno 2,5 prosječne domaće neto plaće), što je znatno viši prag u usporedbi s Italijom ili Španjolskom, gdje su uvjeti za ulazak financijski znatno pristupačniji.
Dok turistički marketing bilježi uspjehe, službena statistika Ministarstva unutarnjih poslova otkriva pad broja formalnih zahtjeva za vizama. Udruga Digital Nomad Croatia objašnjava kako ta brojka ne oslikava stvarno stanje na terenu.
Građani Europske unije nemaju potrebu podnositi zahtjeve za privremeni boravak, pa se njihov dolazak uopće ne bilježi u viznim statistikama.
Prema podacima platforme Nomads.com, digitalni nomadi u Hrvatskoj u prosjeku ostaju 69 dana. Budući da državljani brojnih trećih zemalja (poput SAD-a ili Velike Britanije) mogu boraviti u schengenskom prostoru do 90 dana bez vize, većina njih uopće ne ulazi u komplicirane birokratske procese.
Analiza iskustava stranih profesionalaca koji su boravili u Splitu, Dubrovniku, Zadru ili Zagrebu jasno definira prednosti i mane Hrvatske kao radne baze.
Glavni aduti i dalje su visoka razina opće sigurnosti, opušten životni ritam, dobra prometna povezanost unutar Europe te atraktivna činjenica da su nomadi oslobođeni plaćanja poreza na dohodak za prihode ostvarene iz inozemstva. S druge strane, zamjetan je trend rasta cijena nekretnina koji je, potaknut općom inflacijom, Hrvatsku izbacio iz kategorije "jeftinih" destinacija.
Kao najveći infrastrukturni nedostaci ističu se katastrofalno loša povezanost obalnih zračnih luka izvan ljetne sezone te nedostatak brze optičke internetske mreže na otocima i u manjim mjestima, što izravno ugrožava obavljanje poslova na daljinu. Dodatno, nomadi često prigovaraju na tromu i prezahtjevnu administraciju, zbog čega mnogi radije biraju fleksibilnije države u okruženju.
Unatoč izazovima, profil digitalnih nomada u Hrvatskoj se transformira. Oni više nisu samo turisti s prijenosnim računalima koji prolaze kroz zemlju tijekom nekoliko tjedana izvan sezone. Sve veći broj njih, posebice Amerikanaca i Britanaca, odlučuje se na dugoročni ostanak, pa čak i na kupnju te renovaciju nekretnina na obali i u unutrašnjosti Istre.
Hrvatska je uspješno odradila prvu fazu privlačenja, no želi li dugoročno zadržati visoku poziciju, fokus se mora pomaknuti s pukog oglašavanja sunca i mora prema rješavanju cjelogodišnje infrastrukture, digitalizaciji administracije i razvoju profesionalnih coworking sadržaja izvan ljetnih mjeseci.
1.jpg)
.jpg)
