Mijenja najvažniji zakon za studente i profesore, sindikat: Tko mora u mirovinu da je hitno?

Izmjene Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti predstavljaju necjelovit i nesustavan ispravak zakona iz 2022. godine – glavni je zaključak konferencije za medije Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja održane u srijedu. Ostaju problemi s napredovanjem predavača, ugovorima asistenata, ali i otvaranjem mogućnosti za rad do 67. godine profesorima u trajnom izboru. Čelništvo sindikata smatra da se upravo zbog potonjeg zakon donosi po hitnoj proceduri pa se pitaju – tko to ove godine treba u mirovinu da se ovako brzaju izmjene.

Matija Kroflin, glavni tajnik ovog sindikata kazao je u uvodu konferencije da Vlada i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih pokazuju izostanak vizije, ideje i motivacije i energije po pitanju pomaka u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Kroflin dodaje da pozdravljaju neke popravke, međutim i da je niz stvari koje su se trebale mijenjati, ali prilika nije iskorištena, a 'racionalan razlog' za to ne postoji. Među ostalim, navodi, jedno takvo pitanje je i pitanje predavača na sveučilištima, za koje sindikat smatra da su diskriminirani.

- Svi zaposlenici na nastavnim radnim mjestima na sveučilištima imaju dvije stepenice napredovanja – osnovno radno mjesto i mogućnost napredovanja za još dva stupnja. Ako radite u osnovnim i srednjim školama, primjerice kao učitelj, imate tri stepenice napredovanja. Međutim, u vrlo uskoj grupaciji predavača na sveučilištima, recimo predavača tjelesnog odgoja ili predavača stručnih tehničkih predmeta, ti ljudi su ostali na samo jednoj stepenici napredovanja. Ne postoji racionalan razlog za to – tih ljudi je malo i to ne košta puno, uzroka nema ni u vrsti posla. Naprosto to Vlada ne želi, smatra Kroflin.

Problemi s ugovorima asistenata

Na žalost, dodaje, ima i primjera gdje su promjene zakona otišle u negativnom smjeru. Kao primjer navodi asistente na fakultetima, najmlađe djelatnike čiju radno-pravnu poziciju sindikat, tvrdi, štiti već četvrti puta.

- Rade na ugovorima na određeno i svaki puta kada se radi zakon i izmjena zakona, ti ljudi se uvijek guraju u lošiju poziciju. Tako je bilo i ovaj puta – Vlada i radna skupina željeli su da asistenti nemaju zagarantiran vremenski period od pet ili šest godina da doktoriraju, već da to može biti i kraće. Na našu intervenciju ipak se od toga odustalo. Međutim, onda je Vlada išla s uvođenjem posebnog asistenta kojeg su nazvali asistent na projektu, čiji ugovor ovisi o vremenu kojim se kroz projekt osigurava financiranje tog radnog mjesta, to može biti dvije, tri godine, i s tim ljudima se može sklapati i više od tri ugovora uzastopno na određeno vrijeme. Mi smo se pitali – ako nekoga zovete asistent, a pritom mu ne osiguravate mogućnost da doktorira u zakonitom roku, kako je ta osoba onda asistent. Kako ju pripremate za ulazak u sustav visokog obrazovanja?, navodi Kroflin dodajući da je zapravo riječ o prekarnoj poziciji koja je samo dobila akademski naziv.

Jedno radno mjesto u sivoj zoni zakona

Tvrtko Smital, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti kaže da su u sindikatu smatrali kako će se vrijeme od donošenja zakona u kojem su se promatrali njegovi učinci ipak iskoristiti za 'ambiciozniji iskorak'. Zadovoljan je time kako su predloženim izmjenama regulirani postupci napredovanja na radnim mjestima, mogućnošću uključenja emeritusa u stručna povjerenstva, kao i rješavanjem scenarija za slučajeve kada visoko učilište ne može imenovati v.d. dekana.

I on je istaknuo problem napredovanja predavača, otkrivši da su tijekom rada u radnoj skupini dobivali poruke druge strane kako je njihov prijedlog racionalan. Sindikat, djelomično i zbog sve manjeg broja maturanata i popunjenosti upisnih kvota, traži 'čista' znanstvena mjesta na fakultetima.

- Borimo se već dugo da uvjerimo ministarstvo da na sveučilištu moraju postojati znanstvena radna mjesta, ne samo znanstveno-nastavna. Za svako sveučilište, pogotovo ako ima ozbiljne istraživačke ambicije i ljude koji rade 100 posto u znanosti, to su jako važne stvari. Mi i sada na sveučilištu, još od prijašnjeg sustava, imamo takve ljude koji su na znanstvenim radnim mjestima, a prema aktualnom zakonu ti ljudi ne bi mogli postojati. Oni se gotovo četiri godine toleriraju u jednoj sivoj zoni zakona, a bez razloga, jer su njihova radna mjesta itekako opravdana. Imali smo sada priliku da to riješimo. To ima reperkusije i dalje na raspored nastavne norme i adresiranje problema s kojim se Hrvatska susreće, a to je sve manji broj studenata u odnosu na broj nastavnika. Dakle, trebalo je sada afirmirati znanstvena radna mjesta na sveučilištu, ali za to nismo dobili racionalan protuargument, rekao je Smital.

I on je naglasio da se asistentima, koji najčešće dolaze iz redova najboljih studenata, u Hrvatskoj ne nude svjetski uvjeti ulaska u sustav znanosti. Imaju plaću koja je ispod prosjeka Grada Zagreba, a istodobno želimo da izgrade akademsku karijeru i ostvare najveću moguću razinu obrazovanja, upozorio je Smital.

Redoviti profesori u trajnom zvanju moći će raditi dulje

Stav je sindikata i da se izmjenama zakona trebalo pristupiti boljem definiranju postupka koji je opisan u zakonu, a vezan je uz novo financiranje putem programskih ugovora. Smital smatra da bi se država u zakonu morala odlučiti da u potpunosti preuzima financiranje osnovne komponente tih ugovora, plaće i 'hladni pogon'. Dotaknuo se i mogućnosti produženja radnog ugovora do 67. godine redovitim profesorima u trajnom izboru. Sindikat bi mogao podržati tu ideju, naveo je, samo kada to ne bi ugrozilo ulazak mladih istraživača u sustav znanosti i visokog obrazovanja. I to za one ljude koji uistinu dokažu da su aktivni u radu i nakon 65., što će biti i nužno raspraviti na fakultetskim vijećima.

- Od 2019. ukazujemo da nismo za to produženje, ne sporeći da u našem sustavu sigurno ima ljudi koji su produktivni nakon 65. godine na znanstveno-nastavnim mjestima i u znanosti. To nisu ljudi, uz dužno poštovanje, koji rade u građevini, na skelama, oni zaista mogu raditi nakon 65. Mi smo napravili analizu, ako bi se to produljilo do 67., koja je pokazala da bi se ugrozio ulazak u sustav mladim istraživačima koji bi morali dolje čekati na ulazak u sustav znanosti i visokog obrazovanja. Mnogi bi potražili svoju egzistenciju negdje drugdje, bilo izvan Hrvatske, bilo u nekom drugom sektoru. Rekli smo da nam je to načelno u redu, ali smo protiv dok se zatvara prilika mladim ljudima, rekao je Smital i dodao da se donošenjem programskih ugovora situacija promijenila jer je tim ugovorima predviđeno takvo radno mjesto, slot, za mlade koji steknu uvjete.

Tko mora u penziju pa se zakon morao hitno mijenjati?

Sindikatu je sporno i donošenje zakona po hitnoj proceduri, naročito kada izmjene ne rješavaju sve postojeće probleme.

- Ako pogledate obrazloženja, jedini razlog za hitnu proceduru de facto koji možete iščitati jest da ako se ne ide u hitnu proceduru onda će određeni ljudi, koji su najbolji stručnjaci u sustavu, vrijedni i tako dalje, otići u mirovinu do kraja godine i neće dobiti priliku raditi do 67. godine. To je nedvojbeno, činjenično istina, kao što je to bilo i prošle i pretprošle i godine prije toga. Ali ne mislim da je to razlog koji bi opravdao hitnu proceduru u ovom slučaju, rekao je Smital zaključivši da je to ispod razine dostojanstva, vizije i profesionalnosti od strane Ministarstva.

Predrag Marković, predsjednik Velikog vijeća sindikata, dotaknuo se istog pitanja, kazavši da se vladajući za hitno donošenje pozivaju na odluke Ustavnog suda koje kažu da se to odnosi na 'osobito opravdane slučajeve'.

- Tko su ti ljudi koji stvaraju osobito opravdane slučajeve ove godine i koji bi ove godine trebali ići u mirovinu – to je ključno pitanje? Naravno, zbog koga se kroji i zbog čega se ovo sve zbrzalo i navrat-nanos se donosi. Drugo pitanje koje ostaje - ako je stvarno potreba kao kriterij da netko ostane, je li to jedini stručnjak koji je trenutačno u najvišem zvanju ili bi to možda mogao biti i neki izvanredni profesor ili redoviti profesor koji nije u trajnom zvanju. Ili čak docent, ako postoji stvarna potreba potencijala koji je znanstveno potentan i urgentna potreba, pita se Marković kazavši da bi tu odluku trebalo prepustiti čelnicima ustanova jer najbolje znaju tko im je uistinu potreban.

O produljenju studija za vječite studente: 'Ipak malo pretjerano'

Smital se kratko osvrnuo i na produljenje roka za završetak trajanja studija izvanrednim studentima na vrijeme trostruko dulje od trajanja studija, umjesto dvostrukog kako stoji u trenutačno važećem zakonu. Smatra da je postojala razumna argumentacija jer su to ljudi koji rade i studiraju pa imaju 'poteškoća zadržati ritam studiranja kao redoviti studenti'.

- Bilo je o tome rasprave i osobno mislim da je to u redu, ali je pitanje je li vrijeme ovo koje je sada u zakonu dozvoljeno, malo previše velikodušno, kako bih ja ocijenio. Dakle, načelno je postojala potreba da se produži to vrijeme, ali je li baš pogođen ovaj period koji je dan u zakonu, ja bih rekao da je malo ipak pretjerano, zaključio je Smital.

Podsjetimo, javna rasprava oko izmjena Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti otvorena je do 9. srpnja. Do sada su pristigla 44 komentara, a Ministarstvo je navelo da je očekivana objava izvješća o raspravi 31. srpnja, prenosi Srednja.hr.