Iako je nova LED rasvjeta u Sustjepanu predstavljena kao komunalno unaprjeđenje koje povećava sigurnost i energetsku učinkovitost, način postavljanja stupova otvara pitanje estetike javnog prostora u Dubrovniku. Umjesto diskretno uklopljenih rješenja, stupovi su postavljeni na izdignute betonske baze koje narušavaju izgled skalina i uskih prolaza.
Grad Dubrovnik pohvalio se završetkom projekta nove trase javne rasvjete u Ulici Jurja Klovića u Sustjepanu, vrijednog gotovo 44 tisuće eura. Postavljeno je devet novih stupova javne rasvjete s modernim LED svjetiljkama, izvedena je podzemna instalacija i poboljšana osvijetljenost pješačkih površina.
Prema informacijama Grada Dubrovnika, u sklopu radova izveden je iskop u betonskoj podlozi u dužini od 240 metara, položena je nova instalacija te su ugrađeni stupovi visoki pet metara s LED rasvjetom snage 20 W. Grad ističe kako će nova rasvjeta povećati sigurnost pješaka i energetsku učinkovitost i smanjiti troškove održavanja.
No, uz svaku novu objavu ovakvih projekata ponovno se otvara isto pitanje – zašto se stupovi javne rasvjete u Dubrovniku i dalje postavljaju na masivne betonske baze koje strše iz pločnika, skalina i prolaza?

Na fotografijama iz Sustjepana vidi se primjer koji je posljednjih godina postao gotovo pravilo: umjesto da se stup elegantno ugradi u postojeću podlogu, izlije se dodatni betonski blok na koji se stup potom pričvrsti vijcima. Takva izvedba možda je tehnički jednostavnija i jeftinija za izvođača, ali vizualno djeluje kao privremeno i nedovršeno rješenje.
Problem nije samo estetski. Ovakve „pozornice” dodatno sužavaju ionako uske prolaze, otežavaju kretanje i stvaraju nepotrebne prepreke, posebno na skalinama i u starijim dijelovima grada gdje bi svaki zahvat trebao biti pažljivo uklopljen u prostor.
A rješenje postoji i koristi se svugdje gdje se vodi računa o detaljima javnog prostora. Kod kvalitetno izvedenih projekata stup se ugrađuje izravno u ravnini pločnika ili skalina, bez izdignutog postolja i dodatnog betonskog bloka. Sidreni vijci i spojna mjesta pritom ostaju skriveni ispod posebnih dekorativnih aluminijskih poklopaca podnožja pa cijela instalacija izgleda uredno, skladno i nenametljivo, kao sastavni dio prostora, a ne kao improvizirano gradilište.

Takvo rješenje nije nikakva novost niti luksuz, nego standard u brojnim gradovima koji vode računa o estetici javnog prostora i sigurnosti pješaka.
U gradu koji se neprestano poziva na tradiciju, povijest, arhitekturu i zaštitu baštine, ostaje pitanje zašto ovakav način ugradnje javne rasvjete još uvijek nije postao standard, nego iznimka, pa se gradske ulice i dalje nagrđuju improviziranim betonskim “pozornicama”.