Dvadeset godina nakon referenduma Crna Gora ponovno tone u stare podjele

Dvadeset godina nakon referenduma o neovisnosti, Crna Gora ponovno ulazi u razdoblje pojačanih političkih i identitetskih napetosti. Kako se približava 21. svibnja – Dan neovisnosti – medijski prostor posljednjih dana sve je više podijeljen između suverenističkog i prosrpskog narativa, uz vrlo oštru retoriku i međusobne optužbe.

Iako zasad nema ozbiljnijih sigurnosnih incidenata, analiza izjava političara, stranaka i medija pokazuje da se stara podjela iz vremena referenduma ponovno intenzivira.

Suverenistički mediji i organizacije posljednjih dana otvoreno upozoravaju da se crnogorska državnost “potkopava iznutra”. Posebno su aktivni portali Analitika i CDM, koji kroz komentare i priopćenja promoviraju tezu da je Crna Gora formalno neovisna, ali politički i kulturno ugrožena.

Građanska inicijativa „21. maj“ tako je ovih dana predsjednika Skupštine Crne Gore Andriju Mandića nazvala “Vučićevim namjesnikom”, optužujući ga za “providnu anticrnogorsku politiku”. U istim priopćenjima dio aktualne vlasti opisuje se kao “služenje agenturnim strankama bivšeg DF-a”, dok se Srpsku pravoslavnu crkvu naziva “promotorom tuđeg nacionalizma”.

S druge strane političkog spektra, prosrpske stranke nastavljaju isticati srpski identitet u Crnoj Gori, povezanost sa Srbijom i važnost SPC-a, uz kritiku “DPS-ova modela državnosti”. Posebno je aktivan Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije CG, kojeg dio analitičara vidi kao političara koji svjesno zaoštrava identitetske teme.

Politolog Miloš Bešić nedavno je za Portal Analitika izjavio kako Knežević “vrlo svjesno ide s radikalnim temama”, otvarajući pitanja Kosova, državnih simbola i odnosa prema Srbiji kako bi zadržao najtvrđe prosrpsko biračko tijelo.

Dodatne reakcije izazvala je i izjava predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je potvrdio da je dobio poziv za obilježavanje 20. godišnjice crnogorske neovisnosti, ali je poručio da neće doći na “glamuroznu proslavu otcjepljenja od moje Srbije”. Vučić je izjavio kako bi ga bilo “sramota” sudjelovati na takvom događaju te dodao da bi time “pljunuo sebi i svom narodu u lice”. Istodobno je poručio kako Crnoj Gori želi “svu sreću”, ali i ustvrdio da se u Podgorici zapravo slavi odlazak “od Srba i Srbije”. Njegove izjave dodatno su pojačale ionako izražene podjele u crnogorskom medijskom i političkom prostoru uoči Dana neovisnosti.

Važnu ulogu u cijeloj priči ima Srpska pravoslavna crkva, koja se u suverenističkim medijima više ne tretira samo kao vjerska institucija, nego i kao politički i identitetski čimbenik. Posebno se spominju mitropolit Joanikije Mićović i episkop Metodije Ostojić, dok GI „21. maj“ SPC optužuje za “širenje mržnje” i “rehabilitaciju četničkog pokreta”.

Posebno zanimljiva situacija je u Boki kotorskoj, gdje ne postoji jedinstven politički obrazac. Herceg Novi tradicionalno je najjače uporište prosrpskih stranaka u Boki, uz snažan utjecaj SPC-a i političkog bloka nekadašnjeg Demokratskog fronta. Upravo se iz Herceg Novoga često šalju poruke koje suverenistički mediji povezuju s konceptom “srpskog sveta”.

Istodobno, Kotor i Tivat imaju značajan utjecaj hrvatske nacionalne manjine i građanskih opcija. Važan politički faktor ondje je Hrvatska građanska inicijativa, koja tradicionalno podržava crnogorsku državnost, euroatlantsku orijentaciju i građanski model države.

U Kotoru i Tivtu manje je otvorene prosrpske retorike nego u Herceg Novom, no podjele i dalje postoje oko pitanja identiteta, zastava, odnosa prema SPC-u i tumačenja povijesti.

Analiza medija i političkih izjava posljednjih dana pokazuje da u Crnoj Gori trenutno nema ozbiljne sigurnosne krize, ali postoji vrlo izražena identitetska polarizacija. Suverenistički mediji govore o “tihom poništavanju crnogorske državnosti”, dok prosrpski politički blok tvrdi da je riječ o kraju monopola nekadašnje DPS-ove politike i “antisrpske Crne Gore”.

Dvadeset godina nakon referenduma, 21. svibnja u Crnoj Gori više nije samo državni praznik, nego godišnji podsjetnik da podjela iz 2006. zapravo nikada nije do kraja nestala.