Što kada (krivo) odaberemo srednju školu?

Neke gura val neostvarenih ambicija roditelja, pa profesori s dobronamjernim savjetima. Ipak najviše gura ih okolina koja uspjeh mjeri isključivo zvučnim nazivima bilo općih gimnazija ili prestižnih strukovnih škola. I tu dolazimo do ključnog straha koji paralizira i djecu i roditelje: Što ako krivo odaberem?

Što ako u rujnu sjedneš u klupu škole za koju shvatiš da te uopće ne zanima? Što ako matematika postane bauk, ili ako shvatiš da te programiranje zapravo užasava, iako je to budućnost? U našem društvu vrlo često, krivo odabran smjer, tretira se kao životni poraz, kao stigma koja te obilježava na samom početku puta.

Onda se nameće pitanje, što zapravo znači "pravi" ili "krivi" odabir u današnjem svijetu, koji se mijenja brže nego što se stignu otisnuti novi udžbenici.

Tržište rada i znanost i tržište rada već godinama šalje istu poruku: poslovi budućnosti još uvijek ne postoje. Polovica zanimanja kojima će se današnji osmaši baviti u svojim tridesetima još nije izmišljena. Pa kako onda u takvom svijetu definirati "savršen izbor" s četrnaest godina? Nikako. I to je najrealnija spoznaja koju mladi danas mogu čuti.

Pravi odabir nije onaj koji garantira dobra primanja ili najveće odobravanje šire rodbine. Pravi odabir je onaj koji u ovom trenutku odgovara tvom karakteru, tvojim talentima i tvojoj znatiželji.

A što ako se ipak dogodi greška? Što ako odabir bude "kriv"? Iz prakse je dokazano da svijet tada neće stati. Srednja škola nije jednosmjerna ulica bez izlaza, ona je samo prvo veće križanje na tvom putu.

Ako se okrenemo unazad jasno je da je povijest prepuna vrhunskih liječnika koji su završili tehničke škole, umjetnika koji su bježali s ekonomskih predmeta i uspješnih poduzetnika koji su u srednjoj školi jedva prolazili, jer su nisu bili sigurni, s četrnaest ili petnaest godina, što odabrati.

Životna škola pak govori da krivi odabir u mladosti često je najbolja lekcija jer nas precizno uči onome što ne želimo raditi. A to je u životu jednako važno kao i znati što želimo. Zato, dok se tablice na ekranima osvježavaju i bodovni pragovi plešu, spustimo loptu na zemlju.

Nijedan sustav upisa, i nijedan bodovni prag ne mogu predvidjeti vašu strast, upornost i vašu sposobnost da se podignete ako pogriješite. Na kraju dana, škola u koju uđete u rujnu samo je zgrada. Ono što ćete iz nje iznijeti – ovisi isključivo o vama.