„Život je san“ u 21. stoljeću: Jesmo li budni ili samo živimo privid?

“…neka mi nebo put pokaže,

ako i ono nešto može,

jer je u tako groznom mraku

i samo nebo tamna slutnja,

a cijeli svijet je čudovište.”

(Pedro Calderon de la Barca – “Život je san”)

Današnji svijet je zaista čudovište, a drama “Život je san” iako napisana u 17. stoljeću čini se da u ovom suvremenom svijetu rezonira više nego ikad otvarajući univerzalna pitanja identiteta, slobodne volje i osobne odgovornosti. Konstruirana fluidna realnost s ponekim fluidnim (rodnim) identitetima u svakom trenutku nameće svijest da je sve samo san ili privid. Živimo u svijetu gdje je stvarnost sve poroznija i poraznija, a tanke granice između istine, privida, laži ili (da barem) sna sve je teže razaznati. Informacije su manipulirane i često lažne, algoritmi oblikuju percepciju stvarnosti, a društvene mreže stvaraju površne paralelne svjetove. U današnjoj fluidnoj, “tekućoj” modernosti bijeg je postao poželjna strategija, a pojedinac je uspješniji što se lakše može transformirati i prilagođavati. Pitanje što je je stvarno, a što privid postaje gotovo egzistencijalno pitanje.

Sigismundova kula društveno je nametnuta norma koja oblikuje njegov identitet. Jednom kada postane svjestan nametnutih okova, njegova prava, iskonska priroda izbit će u prvi plan. Iskonska priroda koja ga vodi u borbu za vlastitu stvarnost i vlastiti identitet ne budeći u njemu zvijer koja preživljava već čovjeka koji misli i osjeća.

U vremenu izvrnutih moralnih vrijednosti gdje su bitke protiv bezumnosti i okrutnosti unaprijed izgubljene ostaje nam tek borba za moralni integritet – pa čak i ako nismo sigurni jesmo li budni ili samo sanjamo.