Dubrovnik nije ispunio moja očekivanja, a u Portugalu sam iskusila drugačiji studentski život

Svake godine broj studenata koji su iz drugih krajeva došli studirati u Dubrovniku samo raste. Karla Takač je jedna od takvih studentica. Naime, ona je iz Čakovca došla studirati u Dubrovnik. Trenutno je na trećoj godini preddiplomskog studija Mediji i kultura društva. Prošle godine odlučila je semestar provesti u Lisabonu, a svoje iskustva odlučila je podijeliti.

Zašto si odlučila doći studirati u Dubrovnik i jesu li se ispunila tvoja očekivanja?

Iskreno, nisam čula za ovo Sveučilište prije nešto sam to vidjela na portalu Postani student. Kada sam vidjela da ima smjer koji me zanima, razmislila sam zašto ne imati dvije diplome, iz odnosa s javnošću i novinarstva. U Zagrebu nije bilo te opcije, pa zašto ne? Dubrovnik je medijski preuveličan grad, pa sam odlučila zašto ga ne iskusiti na neki drugačiji način, doći živjeti tu i vidjeti kako je. Fakultet je izgledao super, imao je dobru promociju i zaista sam sretna što sam odabrala ovaj smjer.

Nije! To mogu reći jer nisam znala da zimi ovdje nema ničega, a najveći dio studiranja je tijekom zime. Što se tiče samog studiranja u redu je, dostupna nam je literatura, skripte... ali što se tiče studentskog života nije ispunio moja očekivanja.

Što te potaknulo na razmjenu i zašto baš Portugal?

Bila sam prije u ESN-u i svidjelo mi se kako se studenti na razmjeni druže, razmjenjuju iskustva. Ja sam isto htjela upoznati nove ljudi, vidjeti kako je živjeti u drugoj zemlji, upoznati novu kulturu i eventualno naučiti jezik. Portugal sam odabrala jer je to jedini grad koji mi se dopao na popisu.

Kakve su cijene osnovnih potrepština u Portugalu? Jesi li se lako prilagodila u novoj okolini? 

Cijene su poprilično kao i u Hrvatskoj. Kozmetika je dosta skuplja nego kod nas, recimo običan šampon za kosu košta devet eura što je previsoka cijena za takve potrepštine. U kafićima su bile pristupačne cijene i u izlascima se dalo za malu količinu novaca dobro provesti. Stanarina je bila u redu jer nisam bila u centru grada, slično kao i u Hrvatskoj. U centru grada su cijene stanova bile dosta skuplje, ali dobivali su  studenti usluge koje tu ne bi dobivali, na primjer svi su imali čistačicu koja im je tjedno čistila. Ljudi su jako otvoreni, spremni pomoći, žele interakciju s drugima, zanimalo ih je zašto smo baš tamo došli, jako su otvoreni prema putovanja i sami se ne boje iskazati ono što jesu, svakoga dana sam vidjela različite boje kože, kose, različite stilove a u Hrvatskoj smo svi na isti kalup. Brojne kulture su tamo, sve je to jedan veliki miks, a to ih upravo stvara otvorenijima prema strancima.

U Dubrovniku se teško pronalazi povoljan i adekvatan smještaj za studente. Obično se mora napustiti do 1.6. a studenti nakon toga nemaju gdje. Kako je bilo pronaći smještaj u Lisabonu?  

Našla sam smještaj putem interneta, ima dosta stranica gdje se iznajmljuje i od fakulteta sam dobila dosta stranica koje bi nam pomogle u tome.Najpoznatija stranica za iznajmljivanja je nudila jako skup smještaj, tako da sam ipak riskirala s manje poznatom organizacijom ,i dobro je prošlo. Organizacija je imala jako stroga pravila o privatnosti, kada smo pitali tko će biti s nama u stanu nismo smjeli znati. Znali smo samo da su nam cimerice iz Kenije, Sirije i Splita. Zbog privatnosti podataka nismo imali očekivanja kakvi će biti ljudi, bila je različita kultura pa je bilo i različitih mišljenja i pristupa u različitim životnim stvarima. 

Je li bilo nesporazuma ili neugodnih iskustava zbog tih kulturnih razlika? 

Da, imali smo cimericu iz Sirije, djevojka naših godina je imala supruga u pedesetima, on je došao pomoći joj da se smjeti i snađe u prvih nekoliko dana. Baš se vidjela ta patrijarhalna kultura što je nama bilo nezamislivo, da muž ženi nadređuje i da ju omalovažava pred drugim ljudima. Svađali su se, to smo svi čuli, cijela zgrada je odjekivala. Cura iz Kenije je bila u svome svijetu, nije imala kulturu pozdravljati nas, družiti se i izlaziti s nama, ona je živjela život za sebe.

Koja je razlika studiranja u Dubrovniku i Lisabonu? 

Odnos profesora i studenta u Lisabonu je totalno drugačiji nego u Hrvatskoj. Kada predavanje završi profesori i studenti se ruku, razgovaraju o svakodnevnim stvarima, Imaju dosta prijateljski odnos. Pisanje seminarskih radova i održavanje prezentacija bilo je puno više nego u Dubrovniku, inzistirali su na tome da usavršavamo svoje jave nastupe, pišemo, razmišljamo, komentiramo sve što vidimo. Što se tiče interakcije na satu nisu previše inzistirali na tome. Lisabon je prepun turista čak i zimi, ne samo zbog temperature nego jer ima puno događaja i jako se cijeni druženje, postoji jedna cijela ulica veća od Straduna gdje su samo klubovi. Izlasci su bili i više od mojih očekivanja, ali to i nije strano za razmjenu. U Dubrovniku imamo dva izbora, koji su nam ili preskupi ili nam ne odgovara ta vrsta glazbe. Iz svog iskustva, u Dubrovniku se uvijek nalazim s društvom u nečijem stanu ili u nekom kafiću do određenog sata. Dok u Lisabonu se stvarno može u radnim danom izaći i to do ranih jutarnjih sati.

Je li razmjena ispunila tvoja očekivanja?

Ispunila je moja očekivanja, upoznala sam mnogo ljudi, vidjela sam dosta toga, iskusila sam život studenta u drugoj zemlji. Razmjena je puno bolja nego otići negdje turistički jer tako puno bolje upoznajemo drugu zemlju, mentalitet i stvarno vidimo koliko nama odgovara ili ne odgovara život u Hrvatskoj. Eventualno potiče na razmišljanje o radu u inozemstvu kasnije.

Misliš li da će se izgradnjom studentskog doma riješiti dugogodišnji problem studenata koji dolaze iz drugih krajeva te hoće li tada Dubrovnik dobiti titulu studentskog grada.

Trebalo bi, studentski dom će riješiti dosta problema. Sami studenti bi bili povezaniji, više bi se družili, a u Dubrovniku trenutno tu mogućnost nemamo. Najvažnije je što će studenti biti sigurni imaju smještaj i nakon 1.6. još kada traju ispitni rokovi. Nadam se da će studentskim domom doći i bolja menza. 

Koji su tvoji daljnji planovi? Planiraš li ostati u Dubrovniku nakon preddiplomskog studija ili planiraš otići čak izvan granica?

Ne planiram ići izvan granica Hrvatske, za sad mi je želja otići studirati u Zagreb jer mi je bliže domu. Nadam se da ću nakon završetka obrazovanja raditi u Zagrebu pa želim steći nova poznanstva i eventualno zaposliti se za vrijeme studija i nastaviti raditi nakon studija.