Vršnjačko nasilje nije uvijek lako prepoznati jer djeca o njemu često šute, skrivaju što im se događa ili se boje reakcije okoline
Upravo zato važno je obratiti pozornost na promjene u njihovu ponašanju, raspoloženju i odnosu prema školi i vršnjacima.
Međunarodni dan borbe protiv nasilja i vršnjačkog nasilja u školama, uključujući cyberbullying, obilježava se prvog četvrtka u studenome, a ove godine pada na 5. studenoga. Cilj je upozoriti na važnost stvaranja sigurnog školskog okruženja, sprječavanja nasilja i pružanja podrške djeci koja ga doživljavaju.
Vršnjačko nasilje može se pojaviti u različitim oblicima – od vrijeđanja, ismijavanja, prijetnji i namjernog isključivanja iz društva do fizičkih napada. Sve češće se nastavlja i izvan školskih prostora, putem društvenih mreža, aplikacija za dopisivanje i drugih digitalnih platformi. Takav oblik nasilja poznat je kao cyberbullying, a zbog stalne dostupnosti interneta žrtva može imati osjećaj da od nasilja ne može pobjeći ni kada dođe kući.
Kako roditelji mogu prepoznati da je dijete žrtva nasilja?
Znakovi nisu uvijek očiti, a promjene u ponašanju mogu biti prvi pokazatelj da dijete prolazi kroz teško razdoblje. Roditelji bi trebali obratiti pozornost na:
- Neobjašnjive ozljede – modrice, ogrebotine ili poderanu odjeću i oštećene osobne stvari.
- Izbjegavanje škole – dijete odjednom ne želi ići na nastavu, traži izgovore za izostanke ili se boji školskih aktivnosti.
- Promjene raspoloženja – povlačenje u sebe, tuga, razdražljivost, nervoza ili učestalo plakanje.
- Probleme sa spavanjem i prehranom – nesanica, noćne more, gubitak apetita ili promjene prehrambenih navika.
- Fizičke tegobe – česte glavobolje, bolovi u trbuhu ili mučnina, osobito prije odlaska u školu.
- Povlačenje iz društva – gubitak prijatelja, izbjegavanje druženja i odustajanje od aktivnosti u kojima je dijete prije uživalo.
- Promjene u školskom uspjehu – slabije ocjene, gubitak koncentracije i nezainteresiranost za školske obveze.
- Promjene u ponašanju na internetu – uznemirenost nakon korištenja mobitela, strah od obavijesti ili izbjegavanje društvenih mreža.
Pojedinačni znak ne mora nužno značiti da je dijete žrtva nasilja, ali više istodobnih promjena koje traju ili se ponavljaju razlog su za razgovor i dodatnu pozornost.
Što učiniti ako posumnjate na vršnjačko nasilje?
Najvažnije je djetetu pokazati da vam se može povjeriti bez straha od osude. Umjesto inzistiranja na odgovorima ili pitanja zašto nije ranije nešto reklo, pokušajte ga mirno saslušati i dati mu do znanja da nije krivo za ono što mu se događa.
Roditelji bi trebali ozbiljno shvatiti ono što im dijete govori, sačuvati dokaze ako je riječ o nasilju na internetu te se obratiti razredniku, školskom psihologu ili pedagogu. Ako se nasilje nastavlja, potrebno je uključiti nadležne stručne službe i inzistirati na zaštiti djeteta.
Važno je ne čekati da se situacija pogorša. Otvoren razgovor, povjerenje i pravodobna reakcija odraslih mogu imati veliku ulogu u sprječavanju daljnjeg nasilja.
Ovogodišnje obilježavanje UNESCO je posvetio temi „Svaki učenik siguran i dobro – od obećanja do prakse”, s naglaskom na prevenciju nasilja, mentalno zdravlje, podršku učenicima i digitalnu sigurnost.
_thumb.jpg)
