Generacija Z i tržište rada: Zašto mladi masovno odbijaju "klasičnih 9 do 17"?

Ulaskom Generacije Z, mladih rođenih od sredine devedesetih do ranih 2000-ih godina, na tržište rada, pravila igre unutar tvrtki drastično se mijenjaju. Dok starije generacije ovaj zaokret često tumače kao nedostatak radne etike, ekonomska istraživanja i trendovi pokazuju da je riječ o dubokoj transformaciji prioriteta u kojoj fleksibilnost, rad na daljinu i balans između slobodnog vremena i posla postaju ključni uvjeti za ostanak kod poslodavca.

Za razliku od Baby Boomera ili Generacije X, kojima je primarni cilj bio stabilnost unutar jedne tvrtke i jasan put do mirovine, pripadnici Generacije Z posao promatraju kroz prizmu slobode. Prema recentnim globalnim i europskim istraživanjima tržišta rada, više od polovice mladih radnika spremno je dati otkaz ako poslodavac inzistira na isključivom radu iz ureda ili fiksnom radnom vremenu.

Umjesto klasičnih ugovora na neodređeno vrijeme pod svaku cijenu, sve veći broj mladih u Hrvatskoj i svijetu svjesno bira honorarne poslove (freelancing), ugovore o djelu ili takozvanu gig ekonomiju (projektni rad). Glavni pokretač ovog trenda je želja za kontrolom nad vlastitim vremenom. Mladi žele sami određivati kada će, odakle i za koga raditi, odbijajući ideju da im radno mjesto definira cjelokupni životni ritam.

Ovaj novi pristup izazvao je oštru polarizaciju i takozvani tihi rat generacija unutar korporativnog sektora. Menadžeri starijih generacija često se žale na visoku stopu fluktuacije mladih radnika, navodeći da Generacija Z lakše odustaje od posla pod pritiskom i da pokazuje manju lojalnost tvrtki. Smatraju kako je klasično radno vrijeme nužno za disciplinu, timski rad i dugoročni razvoj karijere.

S druge strane, mladi radnici odgovaraju argumentima o mentalnom zdravlju i izgaranju na poslu (burnout). Odrasli u eri digitalne tehnologije i svjedoci ekonomskih kriza, nestabilnosti te pandemije, pripadnici Generacije Z ne vjeruju u koncept "vječne stabilnosti" na jednom radnom mjestu. Za njih prekovremeni rad više nije simbol uspjeha i napredovanja, već lošeg upravljanja vremenom. Oni traže učinkovitost, ako se posao može kvalitetno odraditi za četiri sata s bilo koje lokacije, ne vide smisao u sjedenju u uredu punih osam sati samo radi forme.

Tehnologija je odigrala ključnu ulogu u ovoj tranziciji. Generacija Z prva je u potpunosti digitalna generacija koja je odrasla uz internet i pametne telefone. Za njih je pojam ureda vezan uz laptop i stabilnu internetsku vezu, a ne uz fizičku zgradu.

Također, ekonomska stvarnost uvelike utječe na njihove odluke. Zbog rasta troškova života i cijena nekretnina, mnogi mladi uviđaju da im ni fiksna plaća od "9 do 17" često ne jamči rješavanje stambenog pitanja kao što je to bio slučaj s njihovim roditeljima. Zbog toga radije biraju raditi na više paralelnih projekata za različite klijente, čime diverzificiraju svoje prihode i smanjuju rizik od iznenadnog gubitka posla.

Tržište rada u Hrvatskoj već se suočava s ozbiljnim nedostatkom radne snage u brojnim sektorima, što mladim radnicima daje dodatnu pregovaračku moć. Tvrtke koje se odbiju prilagoditi i koje i dalje inzistiraju na rigidnim strukturama prošlog stoljeća, već sada teže privlače i zadržavaju mlade talente.

Stručnjaci za ljudske potencijale stoga naglašavaju da rješenje nije u kritiziranju novih generacija, već u kompromisu. Hibridni modeli rada, fokusiranje na postignute rezultate umjesto na broj provedenih sati u uredu te transparentna komunikacija o svrsi posla, postaju standard bez kojeg moderne tvrtke neće moći dugoročno opstati.

Pitanje koje ovaj trend otvara više nije hoće li se tržište rada promijeniti, već koliko će se brzo transformirati kako bi pratilo ritam generacije,  koja redefinira pojam rada.