moraju poštovati to da su homoseksualci sasvim normalni"

Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije, obilježava se 17. svibnja od 2004. godine. U Hrvatskoj se počeo obilježavati 2011. godine, kada je Hrvatski sabor potvrdio obilježavanje kao dio Nacionalne politike ravnopravnosti spolova. 

Najveći problem s kojim se susreću homoseksualne i transrodne osobe je nasilje. Povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije, saznali smo što misle osobe koje su se susrele s homofobijom. 

„Hrvatska je općenito neuka što se tiče toga. Osjećaj je ružan, osjećaš se izdvojeno, jadno, a opet s druge strane, ja sam poseban pa sam se uvijek oslanjao na taj osjećaj da više ja vrijedim nego netko tko je običan. Bilo je i dobrih iskustava, gdje ljudi nisu ni znali pa su kasnije saznali i iznenadili se, a opet su bili normalni. Mislim da homofobija potječe od ljudi koji nemaju odgoja, obrazovanja, životnog iskustva, nisu empatični, ljudi koji vjerojatno ne vole ni životinje. U srednjoj školi sam osjetio ponižavanje od strane profesora, ali od kolega ne. Vide da je nešto drugačije s tobom, ali ne mogu na to utjecati. Ja sam se uvijek u tim situacijama osjećao više važnim nego oni sami. Ja se ne sramim sebe niti sam se ikada sramio. Nisam razmišljao da radim nešto krivo, nije me bilo briga za tuđa mišljenja, ali to uvijek u maloj dozi povrijedi. Ali onda shvatiš da ti vrijediš više nego onaj koji drugima želi zlo.“ - rekao je mladić koji je htio ostati anoniman. 

Djevojka koja je htjela ostati anonimna, kazala je kako Dubrovčani nisu homofobi, smatra da je to do obrazovanosti društva, ali i o tome koliko je Crkva vezana za društvo.

„Homofobiju na sebi nikad nisam osjetila, osim možda od strane žena, ili pripitih muškaraca i starijih. U Dubrovniku su to domaći ljudi, stariji, bacaju nekakve uvrede. Ovdje je puno bolje. Po Splitu sam bila na Prideu, to je bilo grozno, užasno. Ljudi moraju poštovati to da su homoseksualci sasvim normalni, iako je glupo reći "normalni"." - zaključila je djevojka.