Najava da bi inspektori uz pomoć novih tehnologija iz Šibenika mogli nadzirati ribolov na udaljenim dijelovima Jadrana potaknula je burnu reakciju Ane Stražičić Rodriguez i ponovno otvorila staru raspravu o životu unutar granica Nacionalnog parka Mljet.
Naslov objavljen prošloga tjedna u dnevnom tisku i na internetskim portalima bio je dovoljan da kod dijela stanovnika Mljeta ponovno otvori stare prijepore oko ribolova, nadzora i odnosa prema domicilnom stanovništvu otoka. "Ovdje se rađaju zanimanja budućnosti: Inspektor će sjediti u Šibeniku i kažnjavati ilegalne ribare na Mljetu", glasio je naslov članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji povodom otvaranja tehnološkog centra Adria Tech u Šibeniku, prvog specijaliziranog regionalnog centra za razvoj i testiranje naprednih morskih i vodenih tehnologija. Dok je autorima članka ta rečenica poslužila kao ilustracija mogućnosti novih tehnologija i daljinskog nadzora mora, Ane Mljećka u njoj je vidjela nešto sasvim drugo.

– Kakve veze ima Šibenik sa Mljetom i dronovima? Šibenik je u sredini Jadrana, a niti smo ista županija. Mljet je najjužniji pučinski hrvatski otok na kojem je ostala još šačica domicilnog stanovništva koje izgleda treba istjerat sa svog otoka – napisala je Ane Mljećka na društvenim mrežama. Njezina objava ubrzo je prerasla komentar na šibenski projekt i otvorila temu koja na Mljetu postoji desetljećima – odnos između zaštite prirode i života otočana koji žive unutar granica Nacionalnog parka. U nastavku objave ustvrdila je kako se nadzor i kažnjavanje nesrazmjerno često provode upravo nad domicilnim stanovništvom otoka.

– Ovaj sramotni čin uperen je drito uglavnom prema domicilnom stanovništvu NP Mljet, a i stanovnicima cijeloga otoka Mljeta jer dronovima prate jedino Mljećane koje kažnjavaju za poć uhitit kilo ribe za nahranit njihove familije, tradicijskim ribarskim alatom kako su to stoljećima radili – napisala je. Istodobno tvrdi kako se premalo pozornosti posvećuje drugim oblicima ribolova i većim ulovima u mljetskom akvatoriju.

– Ne hvataju se svi ostali ribari koji dolaze iz drugih dijelova Hrvatske i Italije koji sa svojim kočama i svijetlima u radijusu od deset milja ubijaju sve živo, a one ribe koje koča ne pokupi ostaju zaslijepljene i krepavaju ili postaju laki plijen grabljivicama – navodi Ane Mljećka. Njezina objava izazvala je brojne reakcije i ponovno otvorila pitanje koje se na Mljetu provlači ne godinama nego generacijama. Dok institucije naglašavaju potrebu zaštite prirode i nadzora ribolova unutar zaštićenog područja, dio lokalnog stanovništva smatra da se upravo nad njima najčešće provode kontrole i ograničenja.
Rasprava koja je započela pričom o podvodnim dronovima i tehnologijama budućnosti tako je ponovno otvorila staro pitanje može li se zaštita prirode provoditi bez osjećaja lokalnog stanovništva da je upravo ono pod najvećim povećalom.
ŠTO JE ADRIA TECH?
Adria Tech je prvi specijalizirani regionalni centar za razvoj, testiranje i komercijalizaciju naprednih morskih i vodenih tehnologija. Otvoren je u Industrijskoj zoni Ražine u Šibeniku kao zajednička inicijativa DIH-a Innovamare, Šibensko-kninske županije i Hrvatske gospodarske komore. Centar se prostire na više od 1100 četvornih metara te uključuje specijalizirane radionice, uredske i coworking prostore, konferencijsku dvoranu te operativni centar za upravljanje površinskim i podvodnim dronovima, prvi takve vrste u Hrvatskoj. U sklopu projekta predviđena je i morska testna zona za razvoj i ispitivanje novih tehnologija u stvarnim morskim uvjetima. Među tehnologijama na kojima će se raditi nalaze se autonomna plovila, podvodni dronovi, senzorske mreže, sustavi kamera i sonara, umjetna inteligencija, računalni vid te druga rješenja namijenjena pomorstvu, zaštiti mora i takozvanom plavom gospodarstvu. Jedan od ciljeva centra razvoj je tehnologija koje omogućuju nadzor morskog prostora na daljinu, prikupljanje podataka iz podmorja te upravljanje autonomnim sustavima bez potrebe za stalnom prisutnošću ljudi na terenu. Upravo je u tom kontekstu u javnosti odjeknula izjava kako bi inspektori u budućnosti mogli nadzirati pojedina područja Jadrana iz udaljenih operativnih centara.
