Svjetsko prvenstvo u vaterpolu 4×4 u Dubrovniku zaključeno je u nedjelju finalnim susretima u ženskoj i muškoj konkurenciji
Hrvatska je natjecanje završila s broncom u muškoj konkurenciji, dok su hrvatske vaterpolistice zauzele peto mjesto.
U muškom turniru nastupilo je 16 reprezentacija, a u ženskom njih osam. O rezultatima i utakmicama već je bilo dosta riječi, no nakon završetka prvenstva zanimljivo je bilo čuti dojmove ljudi koji su ovaj format imali priliku upoznati iz trenerske perspektive – hrvatske izbornice Morene Marinković i izbornika Paula Obradovića.
Vaterpolo 4×4 donosi znatno drugačiju dinamiku od klasičnog vaterpola. Manji broj igrača, kraće utakmice i izrazito brz ritam otvaraju pitanje može li ovaj format pronaći svoje mjesto i nakon dubrovačkog prvenstva.
Marinković: „Potpuno novi, drugi sport“
Prva je dojmove podijelila Morena Marinković, koja je u Dubrovniku vodila hrvatsku žensku reprezentaciju.
– Trener nije imao neki velik utjecaj na samu igru. Igra je vrlo brza, dinamična. Više se tu gleda neka individualna snaga i znanje, te brzina prije svega. Ono što trener može učiniti je odluka o brzoj promjeni igrača-igračice, pozvati minutu odmora i to je to. Taktika kao takva ne postoji – veli trenerica Morena Marinković.
Upravo je smanjena mogućnost trenerskog utjecaja ono što ovaj format čini bitno drugačijim od vaterpola na koji smo navikli.
S druge strane, Marinković smatra da upravo ta različitost može biti njegova najveća prednost.
– Meni kao trenerici je vrlo čudan jer kao trener želim igrati, želim imati neku ‘priču’, da mi to pruže igračice, taktiku. No, sviđa mi se zato što je sasvim nešto drugo. Ja bih rekla da je ovo potpuno novi, drugi sport.
Smatra kako bi 4×4 mogao biti zanimljiv publici kada bi se igrao tijekom ljetnih mjeseci, prvenstveno zbog kratkog trajanja utakmica.
– Ako ćemo to igrati tijekom ljeta, mislim da bi to publici moglo biti zanimljivo jer traje kratko. S petercima, pola sata. Osobno, u nekoj budućnosti ja tu ne bi stavljala kada su dečki u pitanju, one vrhunske igrače, već radije neku B momčad. Recimo U-20 ili dečke koji nemaju priliku ući u A momčad, a vole ovaj sport, igraju lige preko ljeta. Ako bi pak amateri igrali, onda su nužne promjene pravila jer je ovo jako, jako naporno – zaključila je Morena Marinković.
Obradović: Dubrovnik je bio idealna pozornica
Mušku hrvatsku reprezentaciju do brončane medalje vodio je Paulo Obradović. Bivši hrvatski reprezentativac i olimpijski pobjednik tako je iz prve ruke mogao procijeniti što novi format donosi igračima, ali i trenerima.
– Ovaj je sport definitivno dinamičan, energičan, do zadnje sekunde se ne znaju neke stvari. Ono što je bio glavni problem je što se to sad igralo prvi put, a čak i tijekom natjecanja su se mijenjale neke stvari. Da ne govorim da se u najvažnijoj utakmici, u četvrtfinalu promijenila lopta! Odlučeno je da se od tada igra s manjom loptom, broj 4. Taj mi se dio ne sviđa. Mijenjanje usred natjecanja.
Obradović pritom 4×4 ne vidi kao konkurenciju klasičnom vaterpolu, već prije kao format koji može poslužiti njegovoj promociji i širenju.
– Ono kako sam ja to shvatio, vaterpolo 4×4 nije zamjena za ozbiljan vaterpolo, nego je to nekakva promocija kojom bi se vaterpolo podignuo na neku višu razinu. Manje je igrača, pa onda potreba za manje sudaca, manji su financijski troškovi, te da se potakne države koje u načelu nemaju razvijen vaterpolo. To se onda ne mora ni igrati u bazenu.
Prema njegovu mišljenju, ako je upravo to cilj novog formata, dubrovačko prvenstvo pokazalo je da 4×4 ima potencijal.
– Ako je to cilj, onda je on postignut. Atraktivno jest, publika je prezadovoljna, a ono što je bitno istaknuti da za ovaj tip vaterpola treba biti izuzetno fizički spreman – napominje Paulo Obradović.
A Dubrovnik je, dodaje, bio gotovo idealna pozornica za promociju novog formata.
– Jasno, bolji položaj, pozicija za promociju nečeg novog nije mogla biti. Ispod zidina starog grada, u Dubrovniku, u Portu.
Hoće li vaterpolo 4×4 dugoročno zaživjeti i u Hrvatskoj?
– Vidim, ali to je potpuno drugi sport od onog ozbiljnog vaterpola koji mi znamo, pratimo, igramo cijeli život i o kojem inače pričamo. Ovo zahtjeva potpuno drukčije pripreme, prilagodbu, potpuno drukčiji sport.