Možda oboje. Pročitajte u nastavku.
Kaznena prijava zbog ugrožavanja okoliša otpadom nije bezazlena vijest koja traje jedan dan i nestaje iz javnog prostora. Ona nosi ozbiljnu pravnu, političku i moralnu težinu. A upravo s takvom prijavom suočeni su načelnik Općine Ston Vedran Antunica, direktorica komunalnog društva te još jedna osoba, kao i pravna osoba – Komunalno društvo Ston d.o.o.
Prema policijskom priopćenju, osumnjičeni su da su od 1. listopada do 27. siječnja miješani komunalni otpad s područja općine neovlašteno i nepropisno odlagali na dvije lokacije iznad Ponikava – na državnom zemljištu bez dozvole za gospodarenje otpadom.
Djelo koje im se stavlja na teret – ugrožavanje okoliša otpadom – predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Sve je, službeno, počelo krajem studenoga kada su policijski službenici Policijske postaje Ston došli do saznanja o mogućem ilegalnom odlaganju otpada. Uslijedio je očevid na dvije lokacije, obaviješten je Državni inspektorat i pokrenuto kriminalističko istraživanje.
Istragom je, kako navodi policija, utvrđeno da se otpad odlagao na način koji može trajnije ili u znatnoj mjeri ugroziti kakvoću zraka, tla, podzemlja i vode, kao i životinje i zdravlje ljudi.
Načelnik Antunica potvrdio je da je do ilegalnog odlaganja došlo. Objasnio je da je Općina bila „prisiljena“ na takav potez zbog kvara na kamionu za prijevoz otpada i nedostatka vlastitog odlagališta. Istaknuo je da Ston, kao ni ostale tri pelješke općine, nemaju svoje odlagalište te da je došlo do zastoja u preuzimanju otpada.
Nazvao je sve „spletom nesretnih okolnosti“.
Problem zbrinjavanja otpada na Pelješcu nije nov. Godinama se znalo da Ston nema vlastito odlagalište. Godinama se otpad odvozio u Neum, potom preko pretovarne stanice u Orebiću prema Otočcu. Sustav je bio osjetljiv, ali je postojao.
Kada je došlo do zastoja – sustav je stao.
No ključno pitanje glasi: Je li u takvoj situaciji jedina opcija bila odlaganje otpada na državnoj zemlji bez dozvole? Zakon o gospodarenju otpadom ne predviđa iznimku pod nazivom „nismo imali kamo“. Upravo zato se u ovakvim situacijama govori o odgovornosti čelnika lokalne samouprave – jer njihova je zadaća planirati krizne scenarije, a ne reagirati tek kad smeće već završi u prirodi.
Dok načelnik tvrdi da nije bilo spaljivanja ni zatrpavanja otpada, dio mještana navodi da se smeće dovozi već mjesecima te da su količine znatno veće nego što se prikazuje.
Ako su te tvrdnje točne, onda priča o „privremenom rješenju“ dobiva drugačiju dimenziju. Jer privremeno odlaganje i sustavno zatrpavanje otpada nisu isto.
Naravno, svatko je nevin dok mu se krivnja ne dokaže pravomoćnom presudom. I to je temelj pravne države. Ali politička odgovornost ne čeka sudsku presudu.
Građani imaju pravo očekivati da oni koji vode općinu poštuju zakon – osobito kada je riječ o zaštiti okoliša. Ako lokalna vlast počne opravdavati ilegalne poteze „nužnošću“, onda se otvara opasno pitanje: gdje je granica?
Je li ovo loše po načelnika Antunicu i njegove suradnike? Svakako. Kaznena prijava, istraga i potencijalni sudski postupak ozbiljan su teret.
Je li ovo tragedija po okoliš i građane Stona? Ako je otpad doista odlagan na način koji može ugroziti tlo, vodu i zdravlje ljudi – onda je odgovor također potvrdan.
Možda je, na kraju, istina u podnaslovu: Loše po jedne. Tragično po druge. A za sve zajedno – još jedan pokazatelj koliko je sustav gospodarenja otpadom na jugu zemlje krhak i koliko malo treba da problem preraste u kazneno djelo.