Preživjeti magistralu: Ponavljamo gradivo - kako ne poludjeti od Mokošice do Konavala!

Ako ste uspjeli proći relaciju od Mokošice, preko Grada, pa sve do Župe i Konavala na plus 36 stupnjeva, a da niste barem tri puta opsovali, dobili lakši živčani slom ili poželjeli prodati auto i kupiti neko četveronožno prijevozno sredstvo, čestitamo, vi ste službeno postigli zen. Mi ostali smo na rubu pameti.

Magistrala ljeti prestaje biti obična cesta i postaje poligon za testiranje ljudskih granica, podijeljen na dvije jednako frustrirajuće fronte. I s istoka i zapada stvari su gotovo identične, s malo razlike u nijansama.  Bez obzira koju stranu odabrali, ne možete izbjeći turiste u rent-a-caru koji voze dvadeset na sat jer kroz prozor u čudu fotografiraju provaliju, Elafite ili najbliži grm, potpuno nesvjesni da iza njih stoji kolona od tri kilometra. S druge strane skuterima koji pretječu s desne strane, tako zvane ninđe koje sad ne vidiš i onda u retrovizoru, vidiš, u zadnji tren. Pa onda ulijetanja bez žmigavca i domaći svijet  kojem doslovno „gori pod nogama“ jer kasne na posao, na pregled ili po djecu u vrtić. Taj kaos na asfaltu ne bi uspio koordinirati ni najbolji prometni stručnjak na svijetu, a kamoli naša ljetna improvizacija.

Ako idemo prema istoku, Župljani i Konavljani imaju vlastiti krug pakla. Izlazak iz Grada, pa relacija do Dubca, pa prolazak kroz Srebreno i Mline pretvori se u cjelodnevni izlet, gdje se svako pješačko uočavanje turista s ručnikom pod rukom pretvara u petominutni zastoj. Suprotan smjer ništa manje neumoljiv,  kolona iz Konavala prema Gradu vuče se  kao uže na nekom lokalnom natjecanju. 

Priča sa zapadne strane,  posebna je priča, koju najbolje doživite  kad zapnete u Sustjepanu. Dok se s desne strane u luci blješti kruzer s pet tisuća gostiju koji su upravo krenuli zakrčiti ostatak Grada, vi stojite na mjestu i gledate kako vam kazaljka za temperaturu motora opasno raste. Svijet priča o pametnim gradovima i letećim taksijima, naš najveći tehnološki domet i ljetni san jest moliti Boga da zeleno svjetlo na semaforu potraje duže od tri sekunde i da nitko ispred nas ne zaspe na kvačilu.

Odlazak na posao i povratak kući, bilo da idete prema Mokošici ili prema Konavlima, danas se planiraju kao da se ide na međunarodno putovanje. 

I dok se sa svih strana servira vizija elitne destinacije i luksuznog turizma, mi naš svakodnevni ljetni život i dalje mjerimo po minutama nervoze i ne prepoznavanju vlastite osobnosti u određenim situacijama. Možda je rješenje jednostavno, primjerice, da umjesto novih prometnih studija i strategija, uputimo javni apel Gradu i Županiji, da daju žurno rješenje u obliku  besplatnih tableta za smirenje pri izlazima iz Grada. Ili barem pretplatu na aplikacije za meditaciju. 

Do tada, držite razmak, ugasite klimu ako motor zakuha da ne zakuhate i vi, i samo duboko dišite. Vidimo se u koloni!