Prva riječ je MAMA. Četiri slova (ako ćemo alavija – dva slova puta dva), ali ta dva poduplana slova i ta riječ, toliko je više od samih slova i same riječi, toliko puno više da je teško i objasnit što sve znači, a znači toliko toga – ma sve.
Nije čudno da je upravo ta riječ mnogima prva, jer bez obzira na to je li teško ili je neki lijepi trenutak u životu - njena uloga je nemjerljiva.
Ali (e sad ne znam je li mi drag ili mi je dodijao, ali tu je po tko zna koji put), iako ne znam kako vi promišljate, razmišljate i gledate na svijet kada su u pitanju žene...danas pišem upravo o njima bile one mame ili ne, bile one none, bake ili ne, bile one djevojke, djevojčice...jednostavno, jer su žene. One su potpora, radost, one su nevjerojatni multipraktici koji mogu sve (dobro, ne treba pretjerivati, ali skoro sve), one su sve što treba i još puno više. U naslovu stoji žene, majke, kraljice...I tako sam napisala ne bez razloga. Naravno da je asocijacija na jednu popularnu pjesmu koju ne morate poznavati pa čak ni voljeti, ali ste je čuli nebrojeno mnogo puta. I da, žene jesu i mogu biti sve, sve što žele, sve što bi htjele biti, a ne ono što netko želi da one budu (jer su žene). Ako žele bit će žene, supruge i majke, ako žele bit će uspješne poslovne žene i odlične vođe, ako žele bit će i jedno i drugo i vrlo vjerojatno sve to odlično izbalansirati jer One to mogu. Naravno, nije i neće biti lako jer kako nekada tako i danas, još uvijek je jako puno onih koji smatraju kako znaju više, kako mogu i smiju više samo zato što nisu – žene. Ali, varaju se.
Nisam od onih koje će borbeno stati na branike slobodnog promišljanja i razumnog poimanja svega oko nas, nisam. Ali jesam žena koja se ne boji raditi, graditi, stvarati, govoriti i istovremeno ukazivati na prave pute, bodriti, štititi, žena koja je spremna učiniti sve za svoje drage, ali i one koji to nisu (jer jednostavno su u nekoj drugoj kategoriji) i koji je trebaju jer trebaju nekoga (a nemaju ga). Jesam ona koja smatra kako se upravo na način na koji to samo žena zna, može učiniti puno. Jesam ona koja smatra kako samozatajnošću i skromnošću baš kao i srčanošću i nerijetko nevjerojatnom snagom, žene danas mogu sve. I odmah ću se ispraviti, ne samo danas. Mogle su uvijek i oduvijek samo što je uvijek i oduvijek društvo govorilo drugačije.
Jednom godišnje to isto društvo se sjeti kako je žena vrijedna svakog trenutka, svake pažnje, priznanja. Jednom godišnje društvo se sjeti kako se kad se rodi žensko dijete treba reći „Bogu fala“, a ne „fala Bogu“. Jednom godišnje, redovi su ispred cvjećara (i da, mnogi zbilja žele obilježiti Dan koji slavi ženu/žene) – jednom godišnje.
365 dana u godini, žena je i žena i majka i domaćica, partnerica u svemu što život donosi. 365 dana u godini, žena je i uspješna na poslu koji predano radi. 365 dana u godini, žena je osoba koja se daje 300 posto, žena je osoba koja je odabrala biti i žena i majka i prijateljica i ona koja će tom istom društvu dokazati kako je sposobna biti uspješna. Samo što za to dokazati (iako ne znam zašto se itko ikome treba dokazivati ako radi onako kako se radi), žena mora biti prisutna dvostruko više.
Žena, majka, kraljica – ni jedna uloga nije jednostavna, ali Ona to može. A može jer je istovremeno i nježna i snažna bilo da je „samo“ mama ili i mama i spisateljica, kuharica i pjevačica, vrhunska glumica ili vozačica...Može jer bit žena nije lako, a Ona zna kako.
Jedan nepoznati autor ili možda autorica zapisao/la je sljedeće: „Biti žena je nevjerojatan dar. Nosimo ljubav, snagu i svjetlost kamo god krenemo.“
A svima vama još jedna poruka „Nikad nemojte sumnjati da ste vrijedne i moćne, i da zaslužujete svaku šansu i mogućnost na svijetu kako biste ostvarile vlastite snove".
Adio vam!
.jpg)
