rodovi otoka Lopuda od 1614. do 2016.“

Sredinom kolovoza iz tiska je izašla knjiga čiji autor je uvaženi znanstvenik i publicist dr. sc. Nikola Tolja. Riječ je o prvoj, cjelovitoj, sadržajnoj i opsežnoj monografiji tog Elafitskog otoka, s osobitim naglaskom na stanovništvo i rodove, što je razvidno već iz naslova. U knjizi su navedene i temeljito opisane sve bitne pojedinosti i najvažniji događaji koji se odnose na otok Lopud od prvog spominjanja Elafitskih otoka u djelu Naturalis Historia (vjeruje se 77. – 79. god, po. Kr.) poznatoga rimskog povjesničara Plinija starijeg do 2016.

Knjiga obaseže 584 stranice, a temeljna građa upotpunjena je s 20 tabelarnih pregleda, 9 grafikona, 10-ak popisa i 250 slika (uglavnom umrlih stanovnika Lopuda). Građa je sistematizirana i obrazložena kroz 5 cjelina koje su raščlanjene na više od stotinu naslova i podnaslova.

U prvoj cjelini (Temeljne odrednice otoka Lopuda) sažeto su i efikasno obrazložene 4 njegove odrednice: zemljopisno povijesna, administrativno-upravna, civilizacijsko-kulturološka i gospodarska, što predstavlja višestoljetnu pozornicu na kojoj se uzdizalo lopudsko stanovništvo i rodovi.

Vidno opsežnija je druga cjelina (Stanovništvo) u kojoj je sa svih aspekata sagledano lopudsko stanovništvo za 4 posljednja stoljeća, a ponuđene su i realne procjene o broju stanovnika Lopuda prije ustanovljenja instituta popisa stanovništva.

Osobita je zasluga autora što je uvjerljivo opovrgnuo vjerovanja i tvrdnje o postojanju srednjovjekovnoga grada Lopuda koji da je brojio tisuće stanovnika; čime se (čak i od strane poznatih i uvaženih znanstvenika) operira već punih 250 godina. (Procjene su se kretale od 2500 do čak 18 0000.) Na temeljima znanstvenoistraživačke metodologije, vrlo opsežno i argumentirano, autor je odbacio sve proizvoljne i neutemeljene procjene o preuveličanomu broju stanovnika Lopuda u stoljećima prije ustanovljenja instituta popisa stanovništva, da bi na kraju zaključio kako se bez ikakve bojazni, i dosta pouzdano, može procijeniti da ni u ranijim stoljećima svoje povijesti otok Lopud nikad nije dosegnuo ni brojku od 1000 (tisuću) stanovnika.

Vjerojatno je gornja, ikada dostignuta, granica iznosila oko 750 stanovnika; upravo triput više nego ih je popisano 2011. Najopsežnija je i najzahtjevnija treća cjelina (Rodovi). U pristupu je autor najprije kratko obrazložio glavna obilježja hrvatske antroponomastike (osobnih imena, prezimena i nadimaka), da bi potom obrazložio kako su se ta obilježja odrazila na lopudsku antroponomastiku. Na toj osnovi pristupio je cjelovitoj i do kraja iscrpnoj analizi lopudskih rodova u zadnja 4 stoljeća, tj. od 1614. otkada je započelo vođenje crkvenih matičnih knjiga u lopudskoj župi. Prikazana je dinamika doseljavanja i pojedinačan popis više od 660 rodova koliko ih je sabrano u crkvenim i državnim maticama; tamo gdje je s obzirom na stanje matičnih knjiga bilo moguće, naveden je rodonačelnik, podrijetlo roda i vrijeme kad je na Lopudu ustanovljen, te cjelovito rodoslovlje, a za rodove koji traju ili su trajali najmanje 4 generacije otisnut je shematski prikaz rodoslovnog stabla.

Četvrta i peta cjelina (Skrinjica s Igala i Vremeplovi) svojim sadržajem upotpunjavaju i proširuju spoznaje o tom najljepšem Elafitskom otoku i knjizi osiguravaju potpuno monografsko obilježje.

Recenzija je ocijenila kako je riječ o iznimno vrijednoj knjizi koja, bez obzira na lokalna obilježja, vidno doprinosi rezultatima istraživanja povijesti stanovništva i demografskih kretanja ne samo na dubrovačkomu području nego na razini RH. Sukladno tome zaključno upućujem na dvije misli, dva zaključaka recenzentice dr. sc. Aide Cvjetković:

(…) Riječ je o iznimno vrijednu rukopisu kakav se rijetko susreće (ako se susreće) kod autora koji istražuju i publiciraju tematiku iz područja demografije i povijesti stanovništva. Svojom opsežnošću, cjelovitošću i preglednošću; svojom informativnošću, dokumentarnošću i ustrojem; svojom uvjerljivošću i privlačnošću; svojom jezičnom i stilskom datošću i besprijekornim formalnim obilježjima rukopis naglašeno otkriva znanstvenika velika formata koji je uložio golemi trud, rijetko viđenu upornost i ogromnu ljubav prema znanstvenoistraživačkomu projektu što ga je sam odabrao i na kome je svakodnevno radio nekoliko godina.

(…) Promatrano s više geografske razine, s aspekta znanstvene vertikale, rukopis (buduća knjiga) dr. Tolje, prema svojoj vrijednosti i značaju, jamačno će obilato nadići lopudske okvire i predstavljati veoma vrijedan prinos proučavanju tematike iz područja demografije i povijesti stanovništva; ne samo na dubrovačkomu području nego na razini RH jer će biti riječi o kapitalnome djelu. Kao takva knjiga će jamačno poslužiti kao uzor i primjer budućim istraživačima iste tematike na različitim prostorima diljem Lijepe naše. (…)