Služena misa zadušnica za Ivicu Šabića, nezaboravnog kolegu i prijatelja

U župnoj crkvi u Orašcu, povom ove tužne obljetnice, sinoć je služena misa zadušnica na kojoj su se okupili članovi njegove obitelji, prijatelji, kolege i svi koji ga čuvaju u sjećanju. Bila je to prilika za zajedničku molitvu, ali i za tiho prisjećanje na čovjeka čiji je odlazak ostavio prazninu koju vrijeme ne uspijeva ispuniti.

Ivica nije bio čovjek koji je tražio pozornost. Najčešće je stajao iza kamere, promatrao, bilježio i stvarao uspomene za druge. Upravo zato mnogima je trebalo vremena da shvate koliko je velik trag ostavio. Njegova dobrota nije bila glasna, njegova profesionalnost nije tražila priznanja, a njegova prisutnost uzimala se zdravo za gotovo – sve dok nije nestala.

Oni koji su s njim radili pamte ga po osmijehu, smirenosti i spremnosti da pomogne u svakom trenutku. Nije bilo zadatka koji nije odradio predano, niti kolege kojemu nije pružio podršku. Ivica je bio osoba na koju se moglo osloniti. No izvan profesionalnog života najvažnija mu je bila obitelj. Supruga Nina, kći Ana i sin Jakov bili su središte njegova svijeta.

Tri godine možda su dovoljne da se utišaju vijesti i ugase naslovnice, ali nisu dovoljne da izbrišu uspomene. Zato su se jučer u Orašcu ponovno okupili oni koji ga vole i pamte – ne samo kako bi obilježili godišnjicu njegova odlaska nego kako bi potvrdili da je Ivica Šabić i dalje dio njihovih života, prisutan u pričama, fotografijama, sjećanjima i svakodnevnim mislima. Jer postoje ljudi koji iza sebe ne ostave samo trag svoga rada. Ostave trag svoje ljudskosti. A upravo je takav bio Ivica Šabić. Njegov odlazak ostavio je tišinu, ali uspomena na njega i dalje živi među svima koji su imali sreću poznavati ga.