Predstavljena znanstvena monografija: Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919.

Znanstvena monografija obrađuje i interpretira segment hrvatskog slikarstva tijekom razdoblja između 1872. i 1919. godine na osnovi njegovih poveznica s talijanskim kulturnim krugom, koji do sada nije bio sustavno obrađen niti interpretiran te se sagledavanjem situacije iz ovoga kuta dolazi do novih spoznaja o pojedinačnim opusima autora, ali i o cjelini ovog važnog segmenta hrvatskog slikarstva bez kojega je nemoguće sagledati puninu povijesno umjetničkog okvira na prijelazu devetnaestoga na dvadeseto stoljeće.

Autorica ovim djelom daje veliki znanstveni prilog povijesti hrvatskog slikarstva, naglasio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik Tonko Smokvina. 

Nama u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik knjiga je osobito značajna jer obrađuje dijelove opusa niza umjetnika čija djela se čuvaju u zbirci moderne i suvremene umjetnosti poput Emanuela Vidovića, Josipa Lalića, Mirka Račkog, Gabrijela Jurkića, Marka Rašice, a osobito su nam bitna nova saznanja i nove interpretacije opusa Mata Celestina Medovića i Vlaha Bukovca, koje s ponosom nazivamo svojevrsnim utemeljiteljima hrvatskog modernog slikarstva, zaključio je Smokvina.

Izdanje koje predstavljamo nadilazi onaj dio poslova namijenjen muzejima, primjerenije je Institutu za povijest umjetnosti, stoga se zahvaljujem muzejskoj savjetnici dr.sc. Ivani Rončević Elezović koja je veliki dio svoje dosadašnje karijere posvetila ovom području i to na izuzetan način, istaknuo je ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi. 

Saznanja koja smo sistematizirano, precizno dobili s ovom knjigom, postat će temelj svih daljnjih proučavanja. Preko 100 knjiga će biti poslano muzejima u Europi kao zahvala na suradnji, tako da će se u njihovim bibliotekama nalaziti djelo koje predstavlja ono što je bila naša umjetnost u tom razdoblju, o čemu nisu do sada imali stručna saznanja. Koristi ovog izdanja su nevjerojatne – dodao je Franceschi.

U ime recenzentice knjige dr.sc. Sanje Žaje Vrbica, redovne profesorice Sveučilišta u Dubrovniku koja nažalost nije mogla prisustvovati predstavljanju, njezin osvrt pročitala je dr.sc. Rozana Vojvoda, muzejska savjetnica Umjetničke galerije Dubrovnik.

Stavljajući putovanja hrvatskih umjetnika u kontekst europskog fenomena Grand toura, autorica detaljno analizira odredišta i poticaje talijanskih edukativnih institucija i djela onovremenih umjetnika na umjetničku produkciju nekoliko generacija hrvatskih slikara. Posebno važan doprinos knjige su detaljno istraženi utjecaji pojedinih talijanskih umjetnika tijekom formativnih razdoblja kanoniziranih hrvatskih umjetnika poput  firentinskog razdoblja Mata Celestina Medovića, a zatim i Emanuela Vidovića u kontekstu njegovog, do sada marginaliziranog, boravka u Milanu. 

Knjiga Ivane Rončević Elezović prvi je cjeloviti prikaz kontakata i utjecaja talijanskog slikarstva na hrvatsko slikarstvo tog  razdoblja. Njome su produbljena znanja o edukaciji hrvatskih umjetnika na talijanskim visokoobrazovnim institucijama i privatnim atelijerima, značaju studijskih putovanja za hrvatske umjetnike te stilskim inklinacijama na talijanskom tlu, ali i do sada nepoznatim angažmanima hrvatskih umjetnika u organizaciji umjetničkih aktivnosti u Italiji. 

Dr.sc. Rozana Vojvoda čestitala je autorici znanstvene monografije na vrijednom prilogu povijesti hrvatskog slikarstva kao i ključnoj ustanovi za proučavanje moderne umjetnosti, Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti iz Zagreba.

Kad pogledate ovu knjigu vidite zapravo da tu ima ne samo više slojeva nego i više oblika i perspektiva. I donekle me to podsjeća na vizuru knjige Arhitektura Dubrovnika između dva svjetska rata autora Antuna Baće, koju smo također predstavili u ovoj prostoriji, a koja na sličan način govori o tome da mnoge stvari ni mi a ni naši uvaženi prethodnici nismo vidjeli, niti smo mogli vidjeti, naglasio je povjesničar umjetnosti dr.sc. Ivan Viđen.

Mislim da su ovakvi pomaci kakve Ivanina knjiga donosi jako važni za našu povijest umjetnosti ne samo da bismo vidjeli kako su naši umjetnici išli po svijetu, nego da pokaže koliko smo mi kao mala sredina, jedan mali narod bili uključeni u sve tokove toga vremena, u sva ta umjetnička strujanja, odnosno koliko smo učili od drugih, koliko smo donijeli svoga i koliko smo prožeti tom europskom kulturom, a naravno da je u središtu te europske kulture Italija. Ranije nije bilo literature o pojedinim temama koje ova knjiga obrađuje i to je jako hrabro, za ovakvu jednu knjigu potrebna je široka perspektiva. 

Autorica znanstvene monografije dr.sc. Ivana Rončević Elezović zahvalila je Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, svim sudionicima predstavljanja, a posebno ravnatelju NMMU Branku Franceschiju na podršci kroz težak i dugotrajan posao. Objasnila je zašto je u znanstvenoj monografiji obrađeno baš područje od 1872. do 1919. godine. 

Budući da mi je bilo jasno da ću se baviti prijelazom iz 19. u 20. stoljeće i budući da se pojavila Italija kao nit vodilja, logično je bilo krenuti od godine kada prvi umjetnici koji ulaze u moje istraživanje odlaze na putovanje i na školovanje u Italiju, a to je bilo 1872. godine kada Izidor Kršnjavi i Ferdinand Quiquerez kreću zajedno na put u Italiju prema ruti: Venecija, Rim, Napulj (Capri), a nešto kasnije iza njih dolazi i Nikola Mašić. Završna 1919. godina označava kraj prvog razdoblja izložbi Proljetnog salona (1916.–1919.), kao prijelazni period koji je omogućio snažniji modernistički zamah ostvaren nakon rata te je označen ispreplitanjima jugendstilskih 'zaostataka' i naznaka avangardnijih pristupa u umjetnosti – pojasnila je autorica Rončević Elezović.

Riječ je o impresivnoj, bogato opremljenoj publikaciji na 616 stranica na hrvatskom jeziku sa sažetkom na engleskom, objavljenoj uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske te Zaklade Adris. Recenzije potpisuju prof. dr. sc. Sanja Žaja Vrbica i prof. dr. sc. Frano Dulibić, a grafičko oblikovanje Ana Zubić.

Predstavljanje znanstvene monografije organizirano je u povodu Međunarodnog dana muzeja koji se obilježava 18. svibnja.