Što je o Dubrovniku objavljeno u svijetu, a ne možemo čitati na hrvatskom?

Barišić u svojoj inicijativi upozorava na niz vrijednih knjiga o Dubrovniku i Dubrovačkoj Republici koje su objavljene na engleskom, francuskom, talijanskom, njemačkom, poljskom i drugim jezicima, ali hrvatskoj publici nisu lako dostupne u prijevodu.

Među autorima koje posebno izdvaja su Bariša Krekić i Zdenko Zlatar, dvojica Dubrovčana koji su velik dio svojih međunarodnih znanstvenih karijera posvetili povijesti rodnoga grada. Krekić je, među ostalim, autor knjiga Dubrovnik in the 14th and 15th Centuries: A City Between East and West i Dubrovnik, Italy and the Balkans in the Late Middle Ages, dok je Zlatarov opus obuhvatio teme od odnosa Dubrovačke Republike s velikim silama do trgovine i kapitala u Osmanskom Carstvu.

No Barišićev prijedlog ne ograničava se na njih dvojicu. Upozorava i na djela autora poput Nicolaasa H. Biegmana, Davida Rheubottoma, Marca Moronija, Boška I. Bojovića, Paole Pinelli, Piotra Wróbela i Benedetta Ligorija koja obrađuju različite aspekte dubrovačke povijesti – od diplomacije, trgovine i odnosa s Osmanskim Carstvom do društvenog i gospodarskog života Republike. U inicijativi se posebno predlaže da se u takvu bibliografsku inventuru uključe i znanstveno vrijedna starija djela objavljena na ćirilici ako za njih ne postoji odgovarajuće suvremeno hrvatsko latinično izdanje. Kao primjere Barišić navodi Irmgard Mahnken, Veselina Kostića i Momčila Spremića.

Ideja nije da Grad Dubrovnik ili Ministarstvo kulture i medija unaprijed određuju koje bi knjige trebalo prevesti. Barišić predlaže da se najprije napravi stručni popis, utvrdi što je već dostupno na hrvatskom, procijeni koje je od preostalih djela i danas znanstveno relevantno te tek potom odrede mogući prioriteti. U stručni dio takvog procesa, smatra, mogli bi se uključiti Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Matica hrvatska – Ogranak Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovačke knjižnice i druge znanstvene, kulturne i izdavačke ustanove.

Barišić smatra da program ne bi morao biti velik niti realiziran odjednom. Nakon stručne inventure moglo bi se odabrati nekoliko prioritetnih djela te ih postupno objavljivati, uz rješavanje autorskih prava, prijevoda, stručnog uredništva i drugih izdavačkih troškova. Od Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija stoga traži da se razmotri može li inicijativa dobiti stručnu procjenu te, ako se pokaže opravdanom, i financijsku potporu za odabrane projekte. Cilj bi, kako ističe, bio jednostavan – dio vrijedne međunarodne i regionalne historiografije o Dubrovniku koja je desetljećima dostupna svjetskoj akademskoj javnosti učiniti dostupnijim i hrvatskim čitateljima.