Dva dana posvećena Držiću u srcu Londona

Osim ravnatelja Doma Marina Držića Nikše Matića, u programu su sudjelovali i zamjenik gradonačelnika Grada Dubrovnika Velibor Puzović te pročelnica Upravnog odjela za kulturu Grada Dubrovnika Julijana Antić Brautović.

Dodatni značaj i vidljivost ovom projektu dalo je uvrštavanje u kalendar velike obljetnice, 200. godišnjice osnutka University College London (UCL), jednog od najuglednijih sveučilišta na svijetu.

Prvog dana, 7. listopada, na University College London (UCL) održao se znanstveni simpozij posvećen Marinu Držiću i prijevodima renesansnih drama – Marin Držić and Renaissance Drama in Translation. U organizaciji UCL School of Slavonic & East European Studies (Katedra za slavenske i istočno europske studije), simpozij je okupio ugledne povjesničare, prevoditelje i kazališne stručnjake. Cilj simpozija bio je raspraviti o pitanjima prijenosa drama s europske „periferije” preko granica jezičnih, kulturnih i vremenskih razlika; o načinima privlačenja anglofonske publike putem prijevoda i izvedbe; o pitanjima „kulturnog vlasništva” te o etičkim i praktičnim aspektima prevođenja. O tim su temama govorili povjesničari i književni stručnjaci koji nastoje takva djela smjestiti u odgovarajući kontekst, kao i prevoditelji te kazališni djelatnici koji nastoje spojiti poštovanje prema izvornom tekstu i autoru s aktualizacijom djela za današnje vrijeme. Simpozij je nastojao prikazati koliko je važno – i izazovno – pronaći ravnotežu između uvijek nedostižne vjernosti izvornom tekstu, jeziku i kulturi, s jedne strane, te zahtjeva, želja i očekivanja suvremene ciljne publike, koja sama po sebi nikada nije posve homogena, s druge strane.

Program je moderirala Wendy Bracewell, professor emeritus s University College London i prevoditeljica Držićevog djela Venere i Adon na engleski jezik u izdanju Doma Marina Držića. Ravnatelj Doma Marina Držića Nikša Matić u uvodnom je govoru istaknuo kako su prijevodi Držićevih djela na engleski jezik objavljeni u okviru izdavačke djelatnosti Ustanove pridonijeli otvaranju novih mogućnosti za njihovo prihvaćanje izvan hrvatskoga govornog područja. Oni su učinili njegove drame dostupnima ne samo čitateljima već i znanstvenicima, prevoditeljima, kazališnim djelatnicima i novoj publici te pomogli stvoriti preduvjete za dijalog kakav se vodio na simpoziju. Prevođenje kanonskih hrvatskih pisaca na svjetske jezike ima duboko kulturno i književno značenje, to je način očuvanja i izražavanja identiteta hrvatskog jezika i kulture, ali i način da naša književnost postane aktivan sudionik svjetske kulture. Philip Parr, ravnatelj York International Shakespeare Festivala te osnivač i kreativni direktor umjetničke organizacije Parrabbola govorio je kako često režira djela Shakespearea na stranim jezicima, a posebno se osvrnuo na adaptaciju i režiju upravo Držićeve pastorale Venere i Adon na engleskom jeziku za koju je napisao predstavu u predstavi kojom je Držićev značaj u renesansno vrijeme usporedio upravo s Bardom engleske književnosti. Filip Krenus, prevoditelj, glumac i producent, osnivač Honey-Tongued Theatre Productions publici je približio na koji je način pristupio prevođenju Držićevih djela na engleski jezik (Dundo Maroje, Novela od Stanca, Skup i Grižula) te na engleskom jeziku sačuvao njegovu živost i slojevitost. Iskoristio je priliku i najavio kako upravo radi na novom prijevodu. Tena Štivičić, ravnateljica Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu te višestruko nagrađivana dramaturginja i spisateljica ne samo u Hrvatskoj već i u Velikoj Britaniji govorila je iz pozicije autorice koja piše na dva jezika. Jezik bira ovisno o temi i naručitelju, a posebno je navela izazov s kojim se suočava kada vlastite drame treba prevoditi na neki treći jezik.

Književni povjesničar prof. dr. sc. Ivan Lupić s Odsjeka za anglistiku i Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci u svom je izlaganju naglasio kako je Marin Držić danas najpoznatiji po proznim komedijama, a on sam je vjerojatno više cijenio vlastitu poeziju i drame u stihovima budući da ih je tiskao u dvije knjige 1551. godine. Podsjetio je kako je u Hrvatskoj Držić iznimno poznat pa mislimo kako o njemu sve znamo, stoga su upravo prijevodi prilika na svježi pogled na najvećeg hrvatskog komediografa. Naglasio je i važnu činjenicu koju danas zaboravljamo – u 16. stoljeću Držić je pripadao većem i značajnijem jeziku nego Shakespeare u to vrijeme. Profesor ranog novog vijeka na University College London dr. Alexander Samson koji se bavi engleskom i španjolskom književnošću izrazio je zadovoljstvo što je upoznao novog pisca. Uočio je sličnosti između Držića i španjolskih dramatičara onoga vremena u načinu na koji su primjenjivali drugačije stilove jezika za različite kategorije likova. Naveo je da je relevantan prijevod onaj koji je dobar te da nema loše adaptacije, samo lošeg teksta.

Nakon Simpozija, 7. listopada, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Londonu organiziralo je prijam povodom projekta Držić Day. Brojne okupljene najprije je pozdravio privremeni otpravnik poslova Davor Ljubanović, a Nikša Matić zahvalio je na ljubaznom gostoprimstvu. U ime Grada Dubrovnika govorio je zamjenik gradonačelnika Velibor Puzović koji je istaknuo kako je uvrštavanje „Dana o Držiću” u program obilježavanja 200. obljetnice osnutka University College London važno priznanje i dragocjena prilika da se Držićev glas, glas Dubrovnika i hrvatske književnosti još snažnije čuje u međunarodnoj akademskoj i kulturnoj zajednici. Držićeva je veličina upravo u tome što je, iako duboko ukorijenjen u svoj lokalni svijet, stvorio književnost koja nadilazi svoje vrijeme i mjesto. Zahvalio je svima uključenima u ovaj projekt te izrazio nadu kako će Držićevi dani u Londonu biti poticaj za nova istraživanja Držićeva lika i djela, za nove cjelovite prijevode i za nova kazališna susretanja. Posebno je istaknuo da Dom Marina Držića ima ključnu ulogu u cijelom ovom projektu. Kao kulturna ustanova Grada Dubrovnika, Dom čuva, istražuje i predstavlja Držićev život i djelo, ali ih istodobno aktivno približava novim generacijama i publici.

Drugog dana, 8. listopada, u kazalištu Bloomsbury Studio održao se program posvećen dramskim čitanjima Držićevih djela na engleskom jeziku – The Works of Marin Držić: Croatian Renaissance Drama in Translation. Program je obuhvatio drame: Venus and Adonis (Venere i Adon) u prijevodu prof. Wendy Bracewell te kolaž-predstavu Long Nose Speaks (Dugi Nos govori) temeljenu na drugim Držićevim dramama u prijevodu i režiji Filipa Krenusa, sve objavljene u izdavačkoj djelatnosti Doma Marina Držića. Ovaj događaj u organizaciji UCL European Institute, UCL School of Slavonic and East European Studies, Doma Marina Držića, Grada Dubrovnika, Honey Tongued Theatre Productions i York International Shakespeare Festivala ponudio je rijetku priliku za gledanje djela Marina Držića na engleskom jeziku uživo kroz dva dramska čitanja, pri čemu je svako od njih na ponešto drukčiji način pristupilo izazovima postavljanja renesansne drame u prijevodu.

Long Nose Speaks (Dugi Nos govori) je novo djelo temeljeno na prijevodima Držićevih drama autora i redatelja Filipa Krenusa, a donosi ulomke iz djela Uncle Maroye (Dundo Maroje), Old Stan or A Fool Fooled (Novela od Stanca), Pinch Hoard (Skup), Plakir, Son of Cupid (Grižula/Plakir) i Tirena. Izvođač je glumačka družina Honey-Tongued Theatre Productions koja je oduševila interpretacijom najpoznatijih dijaloga i prologa iz različitih Držićevih djela na engleskom jeziku, a minimalne ali maštovite intervencije povezale su ih u zanimljivu cjelinu.

How the Goddess Venus burned with love for the beautiful Adonis – radi se o Držićevoj pastorali Venus and Adonis (Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena) koju je na engleski jezik prvi put prevela Wendy Bracewell, professor emeritus na UCL School of Slavonic and East European Studies. Izvedba je uključila i predstavu u predstavi autora Philipa Parra. Ona zamišlja susret Shakespearea s posjetiteljima iz Dubrovnika koji predstavljaju Iliriju što ju je spomenuo u svom djelu Twelfth Night (Na tri kralja). Režiju potpisuje Philip Parr, a izveli su je glumci s York International Shakespeare Festivala. Izvedba je bila posebno zanimljiva upravo londonskoj publici jer obrće danas uvriježeno mišljenje te Držića, Dubrovnik i kazališnu tradiciju renesansne Dubrovačke Republike stavlja u superioran položaj nad engleskom istog vremena.

Podsjećamo kako je Dom Marina Držića u okviru vlastite izdavačke djelatnosti do sada objavio šest prijevoda Držićevih djela na engleski jezik: Uncle Maroye (Dundo Maroje), Old Stan or A Fool Fooled (Novela od Stanca), Pinch Hoard (Skup), strip izdanje Old Stan or A Fool Fooled (Novela od Stanca), Venus and Adonis (Venere i Adon) i Plakir, Son of Cupid (Grižula/Plakir). Navedeni prijevodi omogućuju Držićevoj dramaturgiji, estetici i poetici da lakše pronađu svoje mjesto u kontekstu europske dramske umjetnosti, ali i otvaraju mogućnosti za preseljenje njegovih djela u europski kazališni milje. Cilj nakladničke cjeline Prijevodi djela Marina Držića je uputiti čitatelja u vrijednost Držićevih tekstova i dati stručnu prijevodnu adaptaciju kako bi prijevod bio u potpunosti usklađen s hrvatskim izvornikom i time zabavnu živost Marina Držića što više približio čitateljima u zemljama drugih govornih područja. Prema mišljenju najuglednijih hrvatskih teatrologa, povjesničara književnosti, književnika i prevoditelja, prevođenje njegova djela na engleski iznimno je važan pothvat, jer omogućuje da se međunarodnoj akademskoj publici i širem krugu čitatelja predstavi kanonsko djelo dubrovačke, hrvatske i europske renesanse.

Prijevodi Držićevih djela na strane jezike i njihova promocija u inozemstvu temelj su za brendiranje Marina Držića, ne samo kao jednog od najistaknutijih hrvatskih književnika, već i najznačajnijih autora europske renesansne komedije. Titula je to koju nedvojbeno zaslužuje, a upravo ovakvim projektima Držića čuvamo od zaborava. Program Držić Day u Londonu predstavlja vrijedan doprinos promociji hrvatske kulture, Dubrovnika i bogate baštine Marina Držića u međunarodnom okruženju.