Ambulanta na Lopudu bez stalnog liječnika: Ranjivost otočkog zdravstva ponovno u fokusu

Kada na otoku premine liječnik, to nije samo profesionalni gubitak za zdravstveni sustav – to je dubok emotivni i sigurnosni potres za cijelu zajednicu. Nedavni odlazak dr. Mika Hure, specijalista obiteljske medicine koji je godinama bio prva i često jedina adresa pomoći na Lopudu, ostavio je neopisivu prazninu među otočanima. U malim otočkim sredinama liječnik nije samo netko tko ispisuje recepte unutar radnog vremena, on je član obitelji, susjed i glas razuma čiji se broj mobitela zove u svako doba dana i noći.

Ovaj tragični događaj zbio se u najosjetljivijem dijelu godine, na samom vrhuncu turističke sezone. Dok se broj stanovnika na Lopudu i okolnim otocima zbog dolaska turista višestruko uvećava, ambulanta je ostala prazna. To je ponovno u prvi plan gura kronični problem s kojim se hrvatski otoci bore desetljećima kako privući i zadržati medicinski kadar na izoliranim teritorijima?

Specifičnost Elafita, za razliku od nekih većih otoka, jest u tome što oni nemaju klasične ispostave hitne medicinske pomoći. Teret hitnih intervencija ovdje tradicionalno nose upravo lokalni liječnici obiteljske medicine kroz sustav pripravnosti. Kada se dogodi nesreća na moru, toplinski udar ili srčani zastoj, minute odlučuju o životu, a otočni liječnik je onaj koji drži liniju obrane dok se organizira hitan prijevoz brodom prema Dubrovniku.

Sada, u jeku ljetnih žega i krcatih plaža, taj je sustav na Lopudu ostao bez svog ključnog stupa. I dok će administracija i Dom zdravlja zasigurno pokušati pokriti prazninu privremenim rotacijama liječnika s kopna ili drugih otoka, otočani negoduju pod pretpostavkom  da su to samo vatrogasne mjere. Pronaći nekoga tko je spreman trajno vezati svoj život i karijeru uz otok, u uvjetima izolacije i ogromne odgovornosti, postalo je gotovo nemoguća misija.

Iako se država i županije svake godine naglašavaju  otvaranje sezonskih turističkih ambulanti i većim brojem punktova na obali, stvarna slika na manjim otocima često ovisi isključivo o entuzijazmu pojedinca. Primjeri s drugih otoka, poput Lastova, pokazuju da se liječnici u tim sredinama rijetko zadržavaju na duže staze zbog nedostatka stambenog pitanja, profesionalne izolacije i činjenice da su dežurni doslovno 24 sata dnevno.

Iznenadni  odlazak svima dragog lijecnika ostavio je neopisovu prazninu i tugu među otočanima kojima je godinama bio vise od lijecnika, bio je oslonac i prijatelj. 

Dok se čeka trajno rješenje za elafitsku ambulantu, pred nama je ostatak dugog i vrućeg ljeta koje će ponovno testirati granice izdržljivosti otočkog zdravstvenog sustava.