Na današnji dan, 15. ožujka 1465. godine, u Dubrovniku započela je velika epidemija kuge koja je trajala gotovo tri godine i ostavila dubok trag u povijesti Dubrovačke Republike
Kako je zapisao dr. Jurica Bačić u knjizi Nekad u Dubrovniku, bolest je odnijela velik broj života, no istodobno je imala i značajan utjecaj na politička zbivanja toga vremena. U istom razdoblju, nakon pada Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, Dubrovčani su strahovali da bi se osmanska vojska mogla okrenuti i prema njihovom gradu.
Zbog prijetnje osvajanja, vlasti Dubrovačke Republike poduzele su niz mjera kako bi ojačale obranu grada. Sultanu Mehmedu II poslano je diplomatsko izaslanstvo kako bi ga pokušali odobrovoljiti, dok su istodobno provedene stroge sigurnosne mjere. Donijeta je odluka o gradnji dodatnog predziđa na sjevernoj strani grada, prikupljanju plaćenika te jačanju obrane Stona.
Kako bi se spriječilo da potencijalni napadači koriste zgrade izvan zidina tijekom opsade, porušene su brojne kuće i crkve u predgrađima Pile i Ploče. U tom su razdoblju uklonjene i mastionice te radionice sukna koje su bile izgrađene prema uputama majstora Petra Pantele.
Osmanska se vlast u to vrijeme približila dubrovačkom području, a ponegdje je čak i graničila s teritorijem Republike. Ipak, pretpostavlja se da je upravo vijest o širenju kuge u gradu navela sultana Mehmeda II da odustane od planiranog napada na Dubrovnik u proljeće 1465. godine.
Na taj je način epidemija, unatoč velikim ljudskim gubicima, neizravno odigrala važnu ulogu u očuvanju slobode Dubrovačke Republike.