Skrivene ulice velikih graditelja Grada

U nabrajanju ulica kvarta Saint Maria, kako bi rekao novi Knez, Mark Englez, tog čarobno skrivenog kruga života Gra da, ispustih dvije male ulice, pomalo skrivene iz među nešto većih ulica Crijevićeve i Smokvine ili Svetog Šimuna; ulice Mihajla Hranjca i Ivana Rabljanina, dva velika dubrovačka graditelja. Pa, krenimo od njih… Dakle, za ući do Svete Marije može se na nekoli ko načina, ali evo, ulazimo Crijevićevom, koji korak iza Jezuita i malo prije Mu zičke, pored Gospe od puta ispod volta. A onda odmah na lijevo, Smokvinom, do ove dvije male, slijepe ulice, Hranjca i Rabljanina, koje ostaju same za sebe. Stane mo pred prvom, nekad se zvala i Grujčina, a dugo već nosi ime velikog i svakako za povijest Dubrovnika vrlo značajnog građevinara, vojnog stručnjaka za naoružavanje utvrda Mihajla Hranjca, zvanog Miho. 

Ne nalazim godine njegova rođenja i smrti, tek kako je pozvan u Grad 1617., dakle prije Velike trešnje iz 1667., kako bi ojačao utvrde i pobolj šao obranu od tadašnjih prijetnji Turaka. Nakon što je obišao Grad i uvidio stanje, piše tada svoje prvo izvješće Vijeću umoljenih: „Potaknut posluš nosti kao Vaš podanik, te iz osjećaja koji se općenito ima prema vlastitoj domovini, odlučio sam izraditi, s prethodnim zdravim promišljanjem ovaj izvještaj. Kod toga uzeo sam u obzir moderna ratna sredstva. Poznajući pak položaje brda, uzvisina i luka, koji mogu biti za neprijateljsku vojsku otvorena vrata, osjećam se obaveznim po božjem i ljudskom zakonu, pokazati i obrazložiti sve položaje koje bi se moralo utvrditi s malim izdatcima.“  

Kako su tadašnje utvrde bile zastarjele, a artiljerija napredovala, predlagao je puno tog, između ostalog i gradnju odvojenih utvrda, barem dvije; na Lapadu i na Bosanci, ali to Vijeće umoljenih nije prihvatilo. Ostaje tek zabilježeno kako je današnji izgled Gradske luke djelo njegova pro mišljanja iz 1618., kako je 1628. po njegovom planu izgrađen vanjski ulaz s Ploča, te kako su po njegovim planovima pojačane Zidine od Sv. Ivana do bastiona Sv. Margarite, a između izgra đena još dva bastiona; Sv. Stjepana i Sv. Spasi telja. Miho Hranjac ostaje zabilježen u povijesti Grada kao osoba koja ga je pripremila za obranu. Toliko o njemu i povijesti u ovom điru, a svakako i konačno bi netko od povjesničara mogao nešto više istražiti i napisati. Zanimljiv, a tako malo znan lik povijesti.

O Ivanu Rabljaninu, znanom ljevaču zvona i topova, čije ime nosi ova druga mala, slijepa ulica, skrivena ispod Svete Marije, znamo puno više, tek ukratko; rođen 1480. na Rabu, u Grad na službu dolazi 1504., radi u ljevaonici u svojoj kući, koja se ruši gradnjom Revelina, 1506. izlijeva zvona za Zvonik koja čujemo i danas, gradi mnoge topove, od kojih su većinu ukrali Austrijanci, Francuzi i Rusi, a prvi kojeg je salio, znani nam „Gušter“ u Vojnom je muzeju u Beču. Ima još puno tog o njemu napisano, pa čitajte… Tek, sjetih se, čitajući ono izvješće Hranjca, i ovaj put našeg Aljoše Nikolića. Nekako, baš tako, Aljoša, Miljenko Bratoš i Rudi Butković su obilazili, pripremali i organizirali obranu našeg Grada u ljeto 1991., kad su se mnogi kupali i vjerovali kako ovaj veliki grad kulture nitko neće napasti. Puno tog još se ima napisati o njima trojici, a na ovoj fotki kao spomen na te dane evo u zadnjem redu Aljoše i Rudija na gliseru ONB - a. 

25. srpnja 2010.