Kako je Kantafig dobio ime?
pretežno oblačno
trenutno vrijeme
DUBROVNIK
21.3°C
Vrijeme za 19.09.2021.
19.09.2021. Danas
Max. 24°C Min. 21°C
Vrijeme za 20.09.2021.
20.09.2021. Pon
Max. 25°C Min. 19°C
Vrijeme za 21.09.2021.
21.09.2021. Uto
Max. 25°C Min. 18°C
Dežurna ljekarna
Dežurna ljekarna
Ljekarna Gruž
CHF
CHF
6,857207
GBP
GBP
8,764483
USD
USD
6,358342
EUR
EUR
7,490127
Kako je Kantafig dobio ime?
26.07.2021 | Dubrovnik očima prošlosti
ZANIMLJIVOSTI IZ TISKA

Kako je Kantafig dobio ime?

Autor: Libero Portal
Foto: Libero portal
U slobodnom prijevodu značilo bi „pjevajuća smokva“

Piše: Damir Račić/Glas Grada

 

U „Narodnoj Svijesti“, (lokalna tjedna tiskovina izlazila od 1919.-1941. godine) od početka 30-ih godina XX. stoljeća objavljivala se je rubriku pod naslovom: „bilješke (crtice) iz dubrovačke prošlosti“. Kratke novinske tekstove potpisivali su razni autori, a među njima bio je i hrvatski povjesničar Vicko Lisičar (Stari Grad, Hvar, 1879 – Dubrovnik, 1938), koje je koristio napise povjesničara Serafina Razzia (Firenca, 1531 – 1611) iz njegove knjige „La storia di Ragusa“. Svi su pisali o manje poznatim povijesnim događajima, pojedinim nazivima dubrovčkih toponima i drugom. Između ostalih, vjerojatno najpoznati dubrovački toponim je Kantafig. Smatra se, prema pučkom predanju, da se radi o jednom gruškom lokalitetu na kojem se je nalazilo stablo smokve (ili više istovrsnih stabala). Pod jednim stablom, pod krošnjom, u hladu možda su bile postavljene klupe.  Moguće je da je to bilo okupljalište ljudi skloni igranju karata i pjevanju. Kad i kako je nastao ovaj naziv ne može se se točno utvrditi, ali jedan dio Gruža u narodu prozvan je „Kantafig“ koji je ostao do današnjih dana. U slobodnom prijevodu značilo bi „pjevajuća smokva“.

 

Prije drugih objašnjenja o podrijetlu naziva „Kantafig“, podsjećam čitatelje na jedan tzv. vojni problem u Gružu na koji upozorava uredništvo početkom XX. stoljeća. Balkan, odnosno balkanski narodi često su bili pod utjecajem europskih sila. Naravno, prvenstveno radi vlastitih interesa na račun malih naroda. Vjerojatno je toga bilo svjesno i zapovjedništvo austro-ugarske vojske, te je smatralo da treba ojačati svoje vojno prisustvo, povećanjem konjaništva i topništva u Dubrovniku. Jačim i brže pokretnim vojnim snagama mogli su djelovati prema granici sa Crnom Gorom koja je imala saveznike Srbiju i Rusiju. Međutim, veliki broj konja u vojarni donosi i konkretne higijenske probleme na koje ukazuje uredništvo „C.H.“ svojim komentarom.

 

„Crvena Hrvatska“ 6.7.1905. g; br. 27.

 

GRUŽ - KONJUŠNICA

 

Doznajemo, da će se nekadašnji magazini za kameno ugljenje preudesiti tako, da će u prednjem dijelu tik (do) puta biti mjesta za bateriju (topništvo) i 36 konja, a straga će nadograditi drugo mjesto za 194 konja. Tim bi čitav Gruž postao prava konjušnica. (Odabrano) mjesto je naime baš usred Gruža (poput poznatijeg „Radeljevića“ – nap. D.R.), a nečist bi se (više) od 200 konja izlijevala u more, ispunjujući cijeli Gruž smradom. Ako se hoće graditi, neka se gradi izvan središta (Gruža). To zahtjeva obzir prema mjestu, a i za samu bi vojničku vlast bilo zgodnije, kad bi u blizini kasarne bilo kakvo polje što sada nema. U daljnjim godištima „Crvene Hrvatske“ ne nailazim da se je vojni plan o proširenju konjušnice u Gružu ostvario, te su Gružani koliko-toliko mogli udisati manje zagađen zrak. Buci i onečišćenju zraka pridonosila je i željeznica, koja je početkom XX. stoljeća znatno dublje zadirala u Gruž. Mislim, čak do današnjeg parka „Luja Šoletića“. Vratimo se prvobitnoj temi. Druga, možda vjerodostojnija objašnjenja za naziv „Kantafig“ slijede koja su objavljena u istom broju lokalnog tiska. 

 

„Narodna Svijest“ od 25.2.1931. g; br. 8.

 

ODAKLE NAZIV GRUŠKOM „KANTAFIGU“?

 

Dubrovačke kronike spominju nekoga narodnog kralja Stjepana Cantafico-a, koji bi u Komolcu, u Rijeci, bio sazidao grad kojemu se tu vide ruševine. Ako je taj kralj ili vojvoda uistinu postojao, naziv bi zacijelo imao od njega potjecati. Naprotiv prof. Matas („Milettiversus“) izvodi ga iz latinskog „Caput fici“ (smokvina glava). Možda je u starini, na mjesti današnjeg Kantafiga bilo dosta smokvinih stabala, te je po tome nastao taj naziv. Sada, ispod Nuncijate, vide se ostaci negdašnjih vinograda ili voćnjaka i gdjegod po koja smokva izmegju maslina. Prvi izvod rekbi (rekao bi) da je ipak vjerojatniji, bio kralj Kantafik historijsko ili legendarno lice, jer je svakako bio (ostao) u pučkoj uspomeni, a kojoj svjedoči domaća kronika.

 

(Dodatak uredništva: Neki izvode riječ Kantafig od grčkoga katafeugo = skloniti se, jer je gruška luka bila zgodan zaklon jedrenjačama.)

 

Evo još jednog objašnjenja toponima za gradsko područje čiji je naziv Lapad.

 

„Narodna Svijest“ od 27.8.1930. g; br. 34.

 

KAKO JE POLUOTOK LAPAD DOBIO SVOJ NAZIV (naslov D.R.)

 

Lapad je slavenska riječ te znači „kiselica“. Ova slavenska riječ lapad je stara tugjica iz grčkog lapathon, otuda i latinski (naziv) lapathum = kiselica. Je li postojao prirodni izvor mineralne, kiselkaste vode na području poluotoka Lapada u antičko doba, ostati će nepoznato, ali je moguće. Mnoge podzemne vode imala su svoje površinske izvore na području Dubrovnika. Moguće je da su davni i česti potresi promjenili podzemni tok vode te je prvobitni izvor urušen. – kom. D.R. Što se tiče Kantafiga, sklon sam prihvaćenju objašnjenja koje je dalo uredništvo „N.S.“. Za potvrdu njihovog tumačenja potražio sam u grčko-hrvatskom rječniku. („Školska knjiga“ – Zagreb, 2003. stranica 224, drugi stupac), navedena je riječ „katafige“ (napominjem, to je izgovor, a drukčije se piše!). Hrvatski prijevod je: utočište, zaklon. Ne zaboravimo da su stari Grci bili vješti moreplovci i da su dobro poznavali oblik jadranske obale i otoka. Zbog sigurnosti plovili su samo danju, a tijekom noći ili prije oluje sklanjali su svoje brodove u dobro zaštićene uvale, zaljeve ili ih izvlačili na (nekadašnje) pjeskovito ili muljevito tlo, npr na Batali, a vjerojatno i na bivšoj pjeskovitoj uvali na mjestu današnjeg Straduna. Važno je napomenuti da je u antičko vrijeme razina mora bila 1,5-2 metra niža od današnjeg! (Antun Ničetić: „Nove spoznaje o postanku Dubrovnika“ – Dubrovnik, 2005.)

 

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Glasa Grada

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Ocijenite članak
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Zatvori
Pošalji